Gospodin Isus je postao zastupnik svog naroda pred Božjim prijestoljem davno prije nego smo postojali — prije svih vremena. Bilo je to »od vječnih vremena«, kada je zapečatio zavjet s Ocem da će platiti krvlju za krv, mukom za muke, patnjom za patnje i smrću za smrt — za svoj narod, da će biti ružen, proboden, izrugivan, mučen i ponižen u samrtnim bolovima.
On je naša sigurnost. Dušo moja, ako je tako dugo Isus mislio na tvoje spasenje, zar ga neće sada dovršiti? Ako me je spašavao u vječnosti, zar će me sada izgubiti? Što?! Zar me je čuvao u svojoj desnici kao dragocjeni biser da bi me sada ispustio da padnem?
VIDI OVO: Gospodin nas je upozorio da ne budemo prevareni u vezi spasenja
Ako me je izabrao prije nego su nastale gore ili ponori propasti, zar bi me sad odbacio? Nemoguće! Siguran sam da me On ne bi ljubio odavno da je Njegova ljubav promjenljiva. Da sam mu dosadio, već bi se davno umorio. Da me nije ljubio ljubavlju dubokom kao pakao i jakom kao smrt, davno bi se od mene okrenuo.
O, kako sam radostan što znam da sam Njegovo vječno i neotuđivo vlasništvo koje mu je dao Otac prije nego je postojala zemlja. Njegova vječna ljubav neka bude noćas jastuk mojoj glavi.
Autor: Charles Spurgeon
