Kako trebaš reagirati kada tvoj brat ili netko bližnji sagriješi protiv tebe? Božja Riječ nas poziva na opraštanje i otpuštanje. Kako to učiniti?
Jeste li također otkrili da može biti mnogo lakše moliti se za vlastite grijehe nego se baviti tuđim grijesima, koje je netko sagriješio protiv vas? S prvim se možemo ispovjediti našem Gospodinu, prihvatiti jedno od Njegovih mnogih obećanja oprosta i obnoviti svoje duše. S drugom, proces može biti nezgodniji, neuredniji.
S grešnicima koji nas izdaju, koji nas osramote, koji nas povrijede na onom mjestu gdje smo najranjiviji, može djelovati kao penjanje na planinu čak i da im kažemo da im opraštamo, a kamoli da im oprostimo “od srca”. (Matej 18,35)
Pali um ima sklonost nenamjerno ponavljati tuđe uvrede protiv nas. Vidite prizor, čujete riječi, opetovano osjećate isti ubod. Poput crva, pukotina prijeti da će se zariti sve dublje i dublje u nama. Početni šok postaje sve veći. Kako su mogli? A što je veza bliža, veća je mogućnost zaraze, što je David dobro znao:
„Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio.“ (Psalam 55, 12-13)
Možda ste dobro poučeni o tome što učiniti sa svojim grijesima protiv Boga, ali je li vaše srce također dobro poučeno što učiniti, a što ne učiniti, kada drugi, osobito kršćani, griješe protiv vas?
Drevna pomoć za dugotrajnu bol
Ljubav se očekivala od početka. Od početka izraelske povijesti pod Mojsijevim savezom, on je bio upisan u zakon, prenesen na sljedeće naraštaje:
„Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Ja sam Jahve!“ (Levitski zakonik 19, 17-18)
Smatram da je ovaj tekst iznimno koristan u nošenju patnje tuđih grijeha koji su počinjeni protiv mene. Prvo, govori mi da ne trebam mrziti svog brata u srcu. Mogu misliti da je to isto kao da sam to učinio u srcu, ako ne reagiram neljubazno ili hladno. Samokontrola nije isto što i ljubav. Možete vježbati samokontrolu i gajiti hladan prijezir. Ova zapovijed zabranjuje mi da preuzimam njihove grijehe kao što vjeverica uzima žir, pohranjujući ih u moje srce i um.
Drugo, govori mi da mogu griješiti protiv drugih u načinu na koji reagiram na njihov grijeh. “Ne mrzi brata svoga u srcu svome, da ne bi zbog njega zgriješio.” Bog se ovdje više bavi mojim sadašnjim ili budućim grijehom nego prošlim grijehom osobe koja mi je nanijela nepravdu. Ovo je izazovno. Mogu biti i mnogo sam puta bio istovremeno žrtva i krivac u istoj situaciji, zbog načina na koji sam reagirao.
Kada razmišljam o grijesima, iznutra vodim račune i bilježim njihove prekršaje, ova praksa vodi do dva druga opisana bolesna ploda mržnje: osvete i zamjeranja. Osjećam potrebu ili poravnati račune (osveta) ili odbiti nastaviti dalje (zamjeriti). I primijetite, ljudi protiv kojih smo vi i ja u iskušenju gajiti ljutnju ili tražiti osvetu, to je narod našeg Boga. Njegova djeca. Njegovi sveci. Vlastita obitelj.
Kako otpustiti
Međutim, ono što me najviše pogađa u ovom tekstu nisu grješni načini na koje mogu odgovoriti na tuđe grijehe, njegovati uvredu u svom srcu, držati zamjeranje, tražiti vraćanje istom mjerom. Nažalost, poznajem ih predobro. Ono što me najviše pogađa su Božje alternative.
1. Nemojte mrziti tu osobu. Idite k njoj.
Ne mrzi svoga brata u srcu svome, nego iskreno raspravljaj sa svojim bližnjim, da se ne sagriješiš zbog njega.
Ne mrzi svoga brata u svom srcu, ali. Ovdje leži uzak put: razgovarat ćeš s osobom koja je sagriješila protiv tebe. Ovdje pretpostavljam normalne okolnosti u kojima ne postoji razumna prijetnja od fizičke ozljede koja bi spriječila odlazak kod te osobe.
Idi k njemu/njoj, ne daleko od njega/nje, čuvajući njegove grijehe u svom srcu. Idite k njemu, a ne daleko od njega, ne da to objavite na društvenim mrežama ili da to govorite drugima. Idi do njega. “Ako tvoj brat zgriješi protiv tebe, idi i reci mu krivnju nasamo. Ako te posluša, zadobio si brata”. (Matej 18,15)
Ne idi k njemu da ga povrijediš, da mu se osvetiš, da skupiš više snage za svoju ljutnju. I dok možda nije mudro razgovarati s njim tog istog dana, obavite rad na srcu, koji je potreban na tom primljenom grijehu prije nego sunce zađe: “Ljuti se i ne griješi; neka sunce ne zađe nad vašim gnjevom i ne dajte prilike đavlu”. (Efežanima 4,26–27)
Ako želite pustiti đavla u svoj život, odugovlačite i zanemarite rješavanje svog bijesa prema drugima. Nikada ne razgovarajte s njima. Pusti sunce neka zađe prije nego što smirimo naša srca u molitvi i ispovijedi pred Kristom.
2. Nemojte mrziti tu osobu. Jednostavno i razumno razgovarajte s njom.
“Iskreno ćeš raspravljati sa svojim susjedom”. Nije li nevjerojatno da je alternativa mržnji vašeg gnjavaže u srcu razgovor s njim? Ne smijem držati uvredu u ustima i uživati u njoj kao slatkišu; naprotiv, trebam to ispustiti kroz govorenje istine u ljubavi (Efežanima 4,15).
Pogriješio sam kada sam “iskreno obrazložio” shvatio kao “pretpostavi da si dobro protumačio stvari i reci toj osobi”. Naučio sam umjesto toga reći: “Osjećam da si to učinio” ili, “Vjerujem da si zgriješio protiv mene i protiv Boga.” To su se pokazali plodonosnijim počecima. Ali budite iskreni, zbog svega toga. Nemojte umanjivati njihov grijeh, nego govorite otvoreno s ljubavlju za njih. Nekima će to biti jako teško. Prezirete sukob. Prezirete ljude koji vas ne vole. Radije biste voljeli da vaš brat ili sestra ostanu u obrascima grijeha protiv Boga, radije biste u sebi čuvali sjeme ljutnje, radije biste prikrivali njihove grijehe nepravednošću, nego vodili neugodan razgovor. Tvoja samozaštita, na kraju, je mržnja prema tvom bratu.
Polovicu vremena, dok možda s iščekivanjem čekate ispriku, vaš brat nema pojma da je zgriješio protiv vas. Tvoja bešumna gorčina njega lišava pokajanja, a tebe lišava prilike da rasteš u hrabrosti, u poslušnosti, u smrti sebi, u samosvijesti i pokajanju ako si u krivu. Kladim se da je tiha ogorčenost među nama napravila još više štete nego svađa nakon običnog govora.
3. Nemojte mrziti tu osobu. Volite je kao što volite sami sebe.
Ne mrzi brata svoga u srcu svome, nego ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.
Nije li sve ovo način na koji se obično nosimo sami sa sobom?
Nitko ti nije učinio više zla od tebe. Nitko nije više uvrijedio, nitko nije izazvao više problema, nitko vam nije zagorčao život od vas samih. Naš grijeh, a ne tuđi grijesi protiv nas, uvijek je naš najveći problem. Ne “on ovdje” ili “ona osoba tamo”, nego ja. Tuđi me grijesi ne mogu osuditi. Tuđi grijesi ne mogu uništiti moju dušu, bez mog dopuštenja.
Ali iako smo mi najveći problem, mi ipak volimo sebe, zar ne? Malo njih ide uokolo zamjerajući samima sebi, kujući osvetu protiv samih sebe, odbijajući posuditi suosjećanje za vlastite grijehe protiv drugih.
Dakle, kako ljubiti svog bližnjeg kršćanina? ovako. Kao što Matthew Henry komentira: “Često sami sebi činimo nepravdu, ali si ubrzo opraštamo te nepravde, a one nimalo ne umanjuju našu ljubav prema sebi; a tako i mi trebamo ljubiti svoga bližnjega.”
Nemojte skrivati njihove grijehe u vašem srcu
Jasno, pošteno i brzo postupanje s našom braćom i sestrama u Kristu pokazuje ljubav kao što volimo sami sebe i kao što smo mi sami bili voljeni. Nisu li čak i kršćanske zajednice koje svojevoljno prinose grješke jedna drugoj u ljubavi sasvim rijetke? Nije li prilično strašno i neuobičajeno da vas vjernik odvede na stranu i kaže vam za vaša opažena nedjela? I ovdje je pitanje: Treba li biti?
Ovo nije riječ koja bi ohrabrila one koji traže grješke, da iznesu sve grijehe koje vide; oslobađanje egipatskih pošasti muha, komaraca i žaba na male skupine posvuda. Niti uklanja vrlo stvaran i lijep poziv da se u ljubavi tiho prikriju tuđi grijesi (Izreke 10, 12; 1. Petrova 4, 8). To je prije riječ koja potiče govor tamo gdje je bila gorka šutnja, hrabrost tamo gdje je bio kukavičluk i ljubav tamo gdje je bila mržnja.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
