Ako je Bog suveren, zašto bismo se molili? Bog s našim molitvama ispunjava stvarne, duboke, očajničke potrebe svijeta.
Ako gledanje i prihvaćanje Božje suverenosti uzrokuje to da molimo manje, to znači da još nismo razumjeli Njegovu suverenost i smisao molitve.
Božja briga za nas ne uzrokuje to da je molitva nešto neobavezno ili slučajno; ona doprinosi tomu da je molitva vitalna za nas i prijeko potrebna. Ne zato što Bog to nije mogao učiniti na drugi način; Bog čini sve što čini onako kako On to poželi, nego zato što je suvereni Bog precizno i mudro odlučio mnoge svoje planove objesiti na molitve svog naroda.
Je li netko volio i naviještao apsolutnu suverenost Boga poput apostola Pavla? Pa ipak, u 2. Korinćanima 1,11 kaže: „Morate nam pomoći i molitvom, tako da će mnogi u naše ime zahvaliti na blagoslovu koji nam je dodijeljen molitvama mnogih.“ Također poziva vjernike neka se “mole bez prestanka” (1. Solunjanima 5,17) i da se sve svoje molbe i molitve iznose Duhu. (Efežanima 6, 18)
Stranice Biblije i povijesti ispunjene su snagom i potrebom molitve, jer je svemogući Bog odlučio čuti i odgovoriti na molitvu.
Molite zato što je Bog suveren
Prva Crkva sigurno nije osjećala nikakvu napetost između suverenosti Boga i molitve. Njegova je suverenost zapravo postala veliki temelj i poticaj za molitvu. Kad su usred progona zajedno podigli glas, položili su se u suverene Božje ruke: „Suverenom Gospodinu, koji je stvorio nebo, zemlju i more i sve u njemu.“ (Djela apostolska 4, 24). I nisu se zaustavili na stvaranju, već su uživali u Njegovom suverenitetu čak i u najgorem užasu i nepravdi u povijesti:
„Jer se zaista ujediniše u ovome gradu Herod i Poncije Pilat s neznabošcima i sa plemenima Izraelovim protiv tvojega svetoga Sluge Isusa, tvojega pomazanika. Oni učiniše, što su bile unaprijed odredile ruka tvoja i odluka tvoja.“ (Djela apostolska 4, 27-28)
A činjenica da je Bog suvereno stvorio, predodredio i orkestrirao sve stvari, nije ih spriječila da od Njega zatraže da učini nešto novo u njihovom životu. Dalje mole:
„I sad, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojim, da govore sa svom smjelošću riječ tvoju! Pružaj ruku svoju, da se po imenu tvojega svetoga Sluge Isusa događaju iscijeljena, znaci i čudesa!“ (Djela apostolska 4, 29-30)
Nisu uzeli Njegov plan, niti vlastitu smjelost, zdravo za gotovo. Nisu čekali da ih Bog zacijeli. Nisu pretpostavljali da njihove molitve nisu činile nikakvu razliku u vezi Njegove brige. Ne, molili su se jer su znali da je molitva vitalni dio Božjih suverenih planova. Znali su da molitva zaista mijenja stvari, da je suvereni Bog uvijek planirao odgovoriti na molitvu.
Primijetite što Bog čini uslišavajući njihove molitve. „I nakon što su se pomolili, mjesto na kojem su se okupili bilo je poljuljano i svi su se ispunili Duhom Svetim i nastavili s hrabrošću govoriti Božju riječ.“ (Djela apostolska 4, 23–31). Prvo odgovara na njihov konkretan zahtjev. Govorili su istinu smjelošću za koju su se molili. Ali osim što je uslišio njihovu neposrednu molitvu, Bog je protresao zgradu u kojoj su molili. Zašto je to učinio?
Čini se da im je suvereni Bog htio reći koliko je volio slušati kako se mole i koliko je želio odgovoriti na njihove molitve.
Šest blagodati koje dobivamo iz molitve suverenom Bogu
„U nastavku slijedi plan kako moliti“, napisao je A.W. Pink i nastavlja: „Ne da se Božja volja može izmijeniti, već da se ona može ostvariti u Njegovo savršeno vrijeme i na Njegov način.“ (Božja suverenost, 172). Ne molimo se zbog toga što Bog bilo što treba od nas: „Budući da On sam daje cijelom čovječanstvu život i dah.“ To podrazumijeva i naše molitve. (Djela apostolska 17, 25). Molimo se jer Bog našim molitvama ispunjava stvarne, duboke, očajničke potrebe svijeta. Molimo se i zato što u nama ispunjava stvarne, duboke, očajničke potrebe kada molimo.
Jean Calvin u svojim Institutima kršćanske religije ukratko ističe šest velikih blagodati molitve suverenom Bogu (3.20.3). To nisu razlozi zbog kojih molimo, nego jednostavno sretan plod koji nastaje iz cjeloživotnog klanjanja pred Božjim prijestoljem. Zašto je Bog pokretati toliko toga u svijetu kroz molitvu? Dijelom i zato što žudi blagosloviti svoju potrebitu, konačnu, odabranu djecu i blagosloviti nas daleko iznad naših oskudnih očekivanja i mašte.
Dakle, osim stvarnosti koja kaže da Bog zaista uslišava molitvu i da nam zapovijeda da se molimo, koje još blagoslovljene razloge moramo moliti našem suverenom Bogu?
1. Molitva za to da naša srca budu bliža Njegovom.
Prvo, trebamo se moliti da naša srca pucaju iz gorljive i goruće želje za traženjem Boga, za želju služenja Bogu i za to da dobijemo naviku bježati Bogu svaki puta kada za to imamo potrebu.
Malo će stvari poticati našu želju i ljubav prema Bogu poput molitve. I malo će stvari iscrpiti našu duhovnu odlučnost i strast poput bespomoćnosti. Primijetite miješanje radosti i molitve u Psalmu 37, 4–7:
„Imaj svoju radost u Gospodinu; on će ti ispuniti što ti želi srce! Prepusti Gospodinu sudbinu svoju; pouzdaj se u Njega: “On će već to urediti! On će dati, te pravednost tvoja zasja kao svjetlost, pravica tvoja kao podnevna svjetlost. Budi tih pred Gospodinom i čekaj ga, nemoj se ljutiti na onoga, koji ima sreću u svojemu poslu, na čovjeka, koji samo kuje spletke!“
Užitak u Bogu prelijeva se u molitvi Bogu; još uvijek smo u Njegovoj prisutnosti, predajemo Mu se i izlažemo želje naših srca pred Njim. Molitva u Bogu povećava naše zadovoljstvo i želju za njim. Molitva nas također dosljedno podsjeća da u Kristu imamo „sigurno i postojano sidro duše.“ (Hebrejima 6, 19).
Isus kaže: „Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, tražite sve što želite i to će biti učinjeno za vas.“ (Ivan 15, 7). Veće zajedništvo s Isusom povećava učinkovitost naših molitava. To se često postiže jednostavno usklađivanjem naših srca i zahtjeva s Njegovim. A kada se naša srca usklade s Njegovim, kada smo najzadovoljniji Bogom i Njegovom slavom, tražit ćemo, primiti i uživati u Njemu više, posebno u molitvi.
2. Molitva za to da naše želje budu čiste.
Da u naša srca ne uđe nikakva želja koje bismo se trebali sramiti, dok naučimo postavljati sve naše želje pred Njegove oči, pa čak i izlijevati cijelo naše srce.
Vjerna molitva razotkriva kratkovidne, sebične ili zemaljske želje u nama. Kad ogolimo srce pred Bogom, često osjećamo koliko pokvarene naše čežnje mogu biti. Jakov nas upozorava na opasnost od ovih zastrašujućih impulsa:
„Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.“ (Jakovljeva 4, 1-3)
Kako vodimo rat protiv tih pobunjeničkih želja? Jakov nastavlja: „Predajte se dakle Bogu. Oduprite se đavlu i on će pobjeći od vas. Približite se Bogu i on će se približiti vama. Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti.“ (Jakovljeva 4, 7–8; 10) Kako bolje poniziti se, priznati kako naše želje mogu biti zastrašujuće, pokoriti se, ponovno predati sve što jesmo i što imamo prema Božjim željama i približiti Mu se, nego molitvom?
Molitva suverenom Bogu također nas podsjeća da čak i naše najplemenitije i najčišće želje i zahtjevi mogu ostati bez odgovora. Njegova nas skrb uvjerava da ako ne odgovori, bilo odmah ili nikada, to je zato što ima bolji plan. Koliko god molitve bez odgovora mogle biti bolne, one su daleko podnošljivije, čak i neobično dragocjene, kada znamo da Bog, koji nas voli, prožima i pomno kontrolira sve stvari, radeći ih za naše dobro.
3. Molitva da možemo biti bolje pripremljeni iza izricanje zahvale.
Da budemo spremni primiti Njegove blagodati s istinskom zahvalnošću srca i zahvalnosti, blagodati na koje nas molitve podsjećaju, da dolaze iz Njegove ruke.
Molitva nas može učiniti još svjesnijima svega što Bog čini za nas i oko nas. I ta svjesnost umnožava naše razloge zahvalnosti. Apostol Pavao ovu vezu izričito objašnjava: „Morate nam pomoći i molitvom, tako da će mnogi zahvaliti u naše ime za blagoslov koji nam je dodijeljen molitvama mnogih.“ (2. Korinćanima 1,11)
Svaki dobar i savršen dar dolazi od Boga. (Jakovljeva 1,17) Bog daje cijelom čovječanstvu život i dah. (Djela apostolska 17,25) Molitva nam otvara oči sve šire i šire za sve što daje; posebno za ono što daje u odgovoru na molitvu, ali onda daleko izvan naših molitava za sve blagoslove za koje nismo molili, a koje nam pruža.
4. Molitva da možemo osjetiti teret Njegove naklonosti.
Da, dobivši ono što smo tražili i uvjerivši se da je uslišio naše molitve, dobijemo veću želju za meditiranjem nad Njegovom dobrotom.
Kada je posljednji put Bog jasno odgovorio na jednu od vaših molitava? Možete li se sjetiti vremena kada se nešto za što ste molili zapravo dogodilo, a okolnosti su ostavile zaključak da se to dogodilo zato što ste molili? U tom trenutku nebo proviruje kroz oblake svega što trpimo, kako bi nas podsjetilo da imamo svemogućeg i pažljivog Oca. Moja supruga i ja smo upravo doživjeli takav trenutak, nakon mjeseci molitve za određeni proboj u našoj obitelji.
Ni za koga u Kristu Božja dobrota nije marginalno ili povremeno iskustvo. To je cjelokupno ozračje našeg iskustva; sve naše iskustvo. I uvijek će biti tako. Bog nas je spasio: „…kako bi u nadolazećim vijekovima pokazao neizmjerno bogatstvo svoje milosti u dobroti prema nama, u Kristu Isusu.“ (Efežanima 2, 7) Uslišane molitve blistavi su bljeskovi, poput munja, koji najavljuju uvijek prisutnu, nikad iscrpljenu Božju dobrotu.
Svaki puta kada se molimo, pozivamo još jedan pogled, još jedan osjećaj Njegove iznenađujuće nježnosti i naklonosti, još jednu priliku za buđenje naših sebičnih, nestrpljivih, gunđavih srca na Njegovu dobrotu.
5. Molitva da se možemo prilagoditi Njegovim suverenim obećanjima.
Da nam iskustva mogu, prema mjeri naše nemoći, potvrditi Njegovu brigu za nas, dok mi razumijemo ne samo da Bog obećava da nas nikada neće iznevjeriti, nego svojom voljom otvara prolaz, kako bismo Ga mogli zazvati upravo u trenutku potrebe i da Bog svoju ruku pruža kako bi pomogao svojima.
Kada se molimo, vjerujemo Bogu na riječ; da će je poslušati, odgovoriti, da nas nikada neće iznevjeriti niti nam poslati bilo što što u konačnici nije dobro za nas, da će ispuniti sva svoja obećanja, uključujući i Njegova obećanja o molitvi. Isus kaže svojim učenicima:
„I ja vama kažem: “Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. Jer svaki, koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se.“ (Luka 11, 9-10)
Kada se molimo, svako od tih obećanja shvaćamo ozbiljno. Očekujemo da će nam naš nebeski Otac dati dobre darove (Luka 11, 11–13), bez obzira radi li se o onome što smo tražili ili ono što je bolje za nas.
Dakle, molitva dokazuje vjernost Boga dok On odgovara na naše specifične molitve, u svojoj mudrosti i vremenu, kao što je rekao da hoće. Molitva nam također omogućuje dokazivanje svakog drugog Božjeg obećanja. Calvin kaže: „Nama se ništa ne obećava od Gospodina, što također ne treba od Njega biti traženo u molitvama.“ (3.20.2). Molitva na jedan način služi Božjoj brizi prema nama i našoj radosti u Njemu, kada Ga pozivamo i molimo da učini ono što je obećao u Pismu.
6. Molitva kako bismo mogli biti zadovoljniji u Gospodinu
Da u isto vrijeme s većim užitkom prihvatimo one stvari za koje priznajemo da su dobivene molitvama.
Bog je stvorio molitvu za služenje i uvećavanje radosti. Isus govori upravo ovo kad govori svojim učenicima: „Zaista, zaista vam kažem, što god zatražite od Oca u moje ime, dat će vam. Do sada niste ništa tražili u moje ime. Zamolite i primit ćete da vaša radost bude potpuna.“ (Ivan 16, 23–24) Molitva ne samo da otkriva Božju dobrotu i nadahnjuje veću zahvalnost Bogu, nego također rasplamsava našu radost zbog darova koje Bog daje, što onda rasplamsava još veću radost u Bogu kao Darivatelju. Uslišane molitve potpiruju rasplamsavanje istinske i trajne sreće.
Kako naša radost u Bogu raste, Njegova slava raste sve više i više u našem životu. Vjerujemo da se Bog u nama najviše proslavlja kada smo u Njemu najzadovoljniji. Dakle, ako molitva potakne toplije, intenzivnije zadovoljstvo u našim dušama, to također uzvisuje mudrost, moć i vrijednost Boga. Dok tražimo, primamo i radujemo se, On dobiva sve više i više slave, što je glavna svrha povijesti i svake naše uloge u njoj.
Pa, ako je Bog suveren, zašto bismo se molili? Što više istražujemo dinamičan i živahan brak između Njegove skrbi i molitve, to ćemo se više umjesto toga pitati: kako možemo ne moliti?
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
