Vrlo često koristimo uzrečicu: „Ako Bog da…“, kao da pritom sugeriramo Bogu da naše želje nekako uklopi u svoju volju. Evo nekoliko primjera:
Upravo sam završio intervju za poziciju učitelja! Ako Bog da…
Velike vijesti na putu! Da vidimo hoće li se sva ta pjevanja isplatiti. Ako Bog da…
Konačno si mogu priuštiti misionarsko putovanje, ali čekam na Gospodina! Ako Bog da…
Mama ide na operaciju. Ako molite, molite za čudo. Ako Bog da…
Sve te situacije, iako se temelje na različitim nadama ili željama, imaju jedno zajedničko. Žele da Božja volja bude u skladu s našom vlastitom, i ostavljaju dovoljno mjesta u molitvi da je Gospodin još uvijek u kontroli, čak i ako ne bude onako kako se nadaju. Svaka situacija pokazuje izraženo uvjerenje da Bog ima plan i svrhu za naše živote, ali i otkriva da vjeruju da smo pozvani učiniti nešto zajedno s Njime dok ne dođemo do točke kada je to izvan naših ruku. Od tada, Božja je volja ako se ishod bude onako kako želimo i Božja je volja ako tako ne bude.
No, je li to zapravo ono što znači tražiti Božju volju? Možda se moramo vratiti na sekundu i vidjeti što Biblija kaže kada pročitamo dijelove koji govore o Božjoj volji.
Što je Božja volja?
Biblija ukazuje na to da postoje dva različita načina razumijevanja Božje volje.
1. Moralna Božja volja
To je sve ono što znamo da nas Gospodin poziva da činimo ili ne činimo, i što nas drži odgovornim za naše izbore. Pavao govori o moralnoj volji u 1. Solunjanima 4,3 govoreći kako se trebamo suzdržavati od bludnosti, te u 1. Solunjanima 5,18 upućujući nas da trebamo zahvaljivati Bogu u svim okolnostima. Ova vrsta Božje volje, iako nam je otkrivena kako bismo ju mogli slijediti, još uvijek daje izbor da ju slijedimo vjerno ili padnemo u iskušenje i slijedimo drugi put izvan Božje moralne volje.
„Josip je odlučio pobjeći kako bi podržao Božju moralnu volju.“
Primjer nekoga tko je pokušao držati se moralne Božje volje nalazi se u Postanku 39. Josip fizički bježi od preljubničkih zahtjeva žene svoga gospodara, Potifara. Josip jasno kaže da želi poštovati svoga gospodara i da je podlaganje njezinom zahtjevu veliko zlo u Gospodnjim očima. Josip je odlučio pobjeći kako bi podržao Božju moralnu volju.
Ova Josipova značajka prati ga kroz cijeli njegov život. Pokazuje se kao vrijedan i marljiv radnik kome god je podvrgnut, i ponizno koristi svoje darove tumačenja snova kako bi pomogao onima iznad sebe. Postoji jedan primjer kada se čini ponosan dok objašnjava Gospodinov san svojoj braći i roditeljima o tome kako će se jednoga dana svi oni pokloniti pred njim (Postanak 37,1-11). Iako ga je njegov otac brzo ukorio, nigdje se ne daje naznaka da je Josip počinio grijeh oholosti. Moguće da je mladić bio uzbuđen dijeleći ono što mu Gospodin pokazuje. Najzanimljivija je ideja da je cijeli Izrael mogao izumrijeti u nadolazećoj gladi da Josip nije podijelio svoj san i izazivao svoju braću da ga se napokon riješe! To dotiče drugi aspekt Božje volje.
2. Suverena Božja volja
To je ono što znamo da je Gospodin htio da se dogodi i da ne postoji ništa što možemo učiniti ili reći da promijenimo Njegov naum. Apostol Pavao spominje ovaj aspekt Božje volje kada se nada posjetiti kršćansku braću i sestre za vrijeme svog širenja Kristova evanđelja (Djela 18,21; Rimljanima 1,10; 15,32). Pavao želi ići, dao je do znanja i Bogu i čovjeku da želi ići, ali se predao Božjoj volji ako se treba stvarno dogoditi.
Drugi primjer ovoga ponovno se nalazi u Postanku 39. Potifarova žena postaje toliko bijesna što Josip ne želi biti s njom da ga lažno optuži svom mužu da je upravo Josip htio biti s njom. Zbog tih optužbi, Potifar baca Josipa u zatvor. Ipak, čak i za vrijeme ovog strašnog preokreta događaja za Josipa, vidimo kako se nešto vrlo zanimljivo događa u zatvoru. Nešto što je slijedilo Josipa gdje god ide.
„Bez obzira što mu se događa… Gospodin mu uvijek pokazuje naklonost i navodi ga da napreduje gdje god ide.“
Stih 23 kaže: „Jer je GOSPOD bio s njim; i što bi on poduzimao, GOSPOD bi okrunio uspjehom.“ Ako pratite priču o Josipu, otkrivate da bez obzira što se dogodilo s njim (bačen u bunar, prodan kao rob, optužen za zločin koji nije počinio, i konačno bačen u zatvor), Gospodin mu uvijek pokazuje naklonost i navodi ga da napreduje gdje god ide. Ova naklonost ga na kraju postavlja na drugo mjesto nad cijelim Egiptom te spašava baštinu svoje obitelji. Kao što sam već spomenuo, to je nešto što se ne bi možda dogodilo da nije podijelio svoj san sa svojom obitelji! Josip pokazuje da to razumije kada razgovara s braćom koja su ga došla moliti za hranu. Zapamtite, to su ista braća koja su ga bacila u bunar i prodali kao roba. Govori im u Postanku 50,19-21:
„No Josip im reče: ‘Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga? Premda ste vi smislili zlo protiv mene, Bog je to smislio na dobro, da se zbude kao što je ovo danas, da sačuva život velikomu puku. Zato sad, ne bojte se! Ja ću skrbiti za vas i za vašu nejačad!’ Tako ih je tješio i govorio srcu njihovu.“
Naše odluke i Božja volja
Vidimo dvije stvari u Josipovu životu u vezi s odlukama koje je donio i Božjom voljom za njegov život. Možemo ih koristiti za procjenu naših misli i ideja o izborima koje činimo, istodobno tražeći Božju volju za naše živote.
1. Josip je tražio da podrži moralnu Božju volju.
U Josipu nalazimo čovjeka koji je nastojao štovati Boga u skladu s njegovim zapovijedima i poštovati čovjeka u radu najbolje što može s darovima koje mu je Gospodin dao. Josip je pokazao da je vjeran i pouzdan, i premda Biblija nikada ne otkriva da je to razlog zašto mu je Bog bio naklonjen, postoji obilje biblijskih stihova koji pokazuju da je Bog za nas kad težimo živjeti po njegovoj moralnoj volji i vodstvu (Ponovljeni zakon 4,39-40; 5,29; Izreke 3,1-6).
Ono što nas Josip uči jest da, iako će Bog biti za nas ako držimo njegove zapovijedi, to ne znači da će drugi biti nužno za nas ili da ćemo ono što nam se događa lako razumjeti s obzirom na našu ograničenu perspektivu. Možda će se neki okrenuti protiv nas, prirodne katastrofe mogu uništiti sve što posjedujemo, ili nam može biti dijagnosticiran rak, ali uvijek je ispravno donositi odluke u skladu s Božjom moralnom voljom.
2. Josip nikada nije izgubio vjeru da je Bog s njim.
Josip nikada nije posumnjao u Boga unatoč tome što mu se događalo. Bio je čovjek koji je razumio ne samo ljubav svog zemaljskog oca, nego i ljubav svog Nebeskog Oca. I nastavio je živjeti znajući da ga neće ostaviti bez obzira što podnosio. Možda je dobio malu predodžbu u svojim snovima što ga u budućnosti čeka, ali nikad mu nije rečeno što će morati proći do toga. On je jednostavno vjerovao i živio život vođen tim uvjerenjem.
„Bojimo se da će naše odluke… biti odlučujući čimbenik da nas Bog koristi…“
Iako možemo znati Božju suverenu volju u tome da će pobijediti zlo ovoga svijeta i dijeliti vječnost sa svima koji vjeruju u Njega, ograničeni smo u spoznaji naše uloge u postizanju tog zaključka. To nam je teško, ali s dobrim razlogom. Svi nastojimo ne samo živjeti život koji je najbolji za Boga, nego i biti onaj za kojeg Bog želi da živi život jednako važan kao Josipov.
Bojimo se da će naše odluke u vezi posla koji tražimo, koga da oženimo, imamo djecu, gdje ćemo živjeti, i ostalih izbora biti odlučujući čimbenik da nas Bog koristi kako bi ispunio svoj plan za naše živote. Zbog toga sumnjamo što smo učinili, što činimo i što želimo učiniti. Panika nam oduzima naš sadašnji potencijal da činimo bilo što.
Pa kako mogu znati jesu li moje odluke u Božjoj volji za mene?
Nikada nećete znati 100%-tni odgovor na to pitanje s ove strane Neba, ali to može biti pitanje koje više nikad ne morate postaviti. Je li to stvarno moguće?
Da, vrlo je moguće!
Kada imamo srce da slijedimo Božji moralni zakon (uz pokajničko srce kada sagriješimo) i vjerno razumijevanje u istini da nas Bog voli i da je za nas, nikada nećemo sumnjati da smo izvan Božje volje za naš osobni život. Čak i ako padnemo, a pad se čini velikim, imamo Boga koji je vjeran i pravedan da nas prihvati kad zazovemo Njegovo oproštenje i obnovu. To možda neće biti obnova onoga što smo radili prije, ali nas Bog može koristiti u drugom aspektu. Zapamtite, on nije iznenađen onime što se dogodilo, tako da možemo znati da sve što slijedi još uvijek u Njegovoj volji za nas! To ne znači da Bog želi da griješimo da bi nas premjestio na drugo područje, ali znači da je Bog otkupitelj koji može koristiti sve za svoju slavu.
„Moramo se potruditi s talentima i darovima koje smo dobili.“
Ni na koji način ne govorim da ne biste trebali tražiti Boga u molitvi za izbore u vašem životu, niti da ne trebate činiti ništa dok čekate da čujete od Gospodina. Pozvani smo moliti u svako doba (Rimljanima 1,10), raditi za hranu koju jedemo (2. Solunjanima 3,10) i nikada se ne umoriti od toga da činimo dobro (Galaćanima 6,9). Parabola o talentima u Mateju 25,14-30 pokazuje da se moramo potruditi s talentima i darovima koje smo dobili. Ako se ne pomaknete jer se bojite onoga što bi Bog mogao učiniti, ili da ne biste pogriješili, onda je najbolje zapamtiti da ako ne činite ništa, trebate se zabrinuti.
„…jako ste važni Bogu.“
Božja ljubav prema vama je velika i moramo vjerovati da On brine za nas koliko mislimo da brine za druge. Iskreno vjerujem da ono što svi želimo znati jest jesu li naši životi važni Bogu. Na to jednostavno kažem da ste jako važni Bogu. Iako nam možda život nije zapisan da ga proučavamo kao Josipov ili Pavlov, ako je vaše ime zapisano u Jaganjčevoj knjizi Života (Otkrivenje 20,11-15), tada ćete dijeliti njihovu nagradu kao onaj koji slijedi Božju volju.
Autor: Richard Lee Sorensen; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Crosswalk.com
