Dnevna pobožnost za 11. dan adventa: “Kako je zvijezda dovela mudrace do Isusa?”
Biblijski stih
Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i dođosmo mu se pokloniti. (Matej 2, 2)
Dnevna poruka
Biblija nas iznova i iznova ostavlja s pitanjima u pogledu točnoga događanja nekih određenih stvari. Kako je ova „zvijezda“ dovela mage s istoka u Jeruzalem?
Ne piše da ih je vodila ili išla pred njima. Piše samo da su vidjeli zvijezdu na istoku (Mt 2,2) i došli u Jeruzalem. Također, kako je zvijezda išla pred njima u 8 kilometara dugoj šetnji od Jeruzalema do Betlehema, kako to kaže Matej 2,9? I kako se zvijezda zaustavila „nad mjestom gdje bijaše dijete“?
Odgovor je: ne znamo. Mnogi su to pokušali objasniti putem konjunkcije planeta ili pojavom kometa, supernova ili čudesnih svjetala. Mi jednostavno ne znamo. Ohrabrit ću vas da se ne okupirate previše stvaranjem teorija koje su na kraju samo privremene i nemaju neko duhovno značenje.
Iako će netko možda reći da previše generaliziram, ipak ću riskirati i upozoriti. Naime, ljudi koji se okupiraju takvim stvarima, kao što je ova sa zvijezdom ili kako se Crveno more razdijelilo ili kako je mana padala ili kako je Jona preživio u utrobi ribe ili kako se Mjesec pretvara u krv, uglavnom su ljudi koji imaju, ono što ja volim nazvati, mentalitet za nevažno.
U njima ne vidite doboko vrednovanje velikih središnjih istina evanđelja: Božje svetosti, ružnoće grijeha, čovjekove bespomoćnosti, Kristove smrti, opravdanja samo vjerom, posvećujućeg djela Duha, slavu Kristova povratka i Posljednji sud. Čini se da vas oni svojim člancima ili knjigama uvijek vode na sporedne staze, oduševljeno se baveći nečim marginalnim, dok se pritom rijetko raduju velikim središnjim stvarnostima.
Međutim, ono što jasno znamo o zvijezdi jest da je radila nešto što sama od sebe nije mogla: vodila je mage do Božjeg Sina kako bi ga štovali. Samo jedna osoba u biblijskom razmišljanju može stajati iza namjere u zvijezdama, a to je sam Bog.
Dakle, lekcija je jasna: Bog je vodio strance Kristu kako bi ga štovali. Činio je to globalnim, vjerojatno čak i svemirskim, utjecajem i snagom.
Luka pokazuje da Bog utječe na čitavo Rimsko Carstvo da bi se popis stanovništva dogodio u pravo vrijeme kako bi nevažna djevica došla u Betlehem i ispunila proročanstvo svojim porodom. Matej pokazuje da Bog utječe na zvijezde na nebu kako bi doveo šačicu stranaca u Betlehem da štuju Sina.
To je Božji dizajn. On je to činio onda. Čini to i danas. Njegov je cilj da narodi, svi narodi (Mt 24,14), štuju Sina. To je Božja volja za svakoga u vašem uredu na poslu, u vašem susjedstvu i u vašem domu. Kako piše u Ivanovu evanđelju 4,23: „Otac takve klanjaoce želi.“
Na početku Evanđelja po Mateju još uvijek imamo uzorak „dođite-vidite“, ali na kraju je uzorak „idite-recite“. Magi su došli i vidjeli. Mi trebamo ići i govoriti. Međutim, ono što se nije promijenilo je Božja namjera i sila u okupljanju naroda kako bi proslavljali njegova Sina. Veličanje Krista u slavljenju svih naroda razlog je zašto ovaj svijet postoji.
Autor: John Piper; Izvor: desiringGod/Radosnavijest
Molitveni poticaj
Razmislite koliko proslavljate Isusa svojim mislima, riječima i djelima. Klanjate li mu se kao Kralju i Gospodaru vašega života? Molite da vas Duh Sveti preobražava u Njegov lik.
