Adam je prvo stvoreno ljudsko biće u Bibliji te tako i otac čovječanstva. Postanak 2,7 objašnjava: „Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.“
U mnogim prijevodima ni ne vidimo ime tog čovjeka do Postanka 2,20 kada saznajemo da „Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica.“
Adam – čovjek
Hebrejska riječ adam znači čovjek ili ljudsko biće. Koristi se u generičkom smislu kroz cijeli Stari zavjet, ali i za ukazivanje na samog Adama.
Postanak 2 nam ujedno kaže da je Bog stavio Adama u Edenski vrt. On je trebao brinuti se za i održavati taj vrt. Bog mu je rekao: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!“ (Postanak 2,16-17).
Postanak 2 podalje objašnjava stvaranje prve žene – kasnije nazvane Eva (Postanak 3,20) – od Adamovog rebra. Bog je izjavio da nije dobro da muškarac bude sam. Eva je bila prikladna družica i pomoćnica koju je Bog stvorio. Kada ju je Adam vidio, izjavio je: „Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!“ (Postanak 2,23).
Postanak 2,24 opisuje vezu braka u kojoj muškarac ostavlja svoje roditelje, čvrsto se drži uz svoju ženu i dvoje postaju jedno tijelo. Ujedno vidimo intimnost i čistoću u vezi Adama i Eve: „A bijahu oboje goli – čovjek i njegova žena – ali ne osjećahu stida“ (Postanak 2,25).
Postanak 1,27 sažima Božje stvaranje čovječanstva na ovaj način: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ Dalje čitamo da ih je Bog blagoslovio i zapovjedio im da „I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji“ (Postanak 1,28).
Adamov pad u grijeh
No, to idilično stanje nije potrajalo. Postanak 3 nam govori o zmiji koja je iskušavala i zavaravala Evu. Ona je jela od ploda drveta spoznaje dobra i zla, „Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo“ (Postanak 3,6). 1 Timoteju 2,14 naglašava da Adam nije bio zavaran. Adamove i Evine oči su se otvorile te su shvatili da su goli pa su si napravili pokrivala od palminog lišća. Kada su čuli zvuk Boga koji je hodao u vrtu skrili su se.
Bog je zazvao Adama, a Adam je priznao da se skrio iz straha jer je bio gol. Kada je Bog upitao je li jeo s drveta spoznaje dobra i zla, Adam je rekao: „Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo“ (Postanak 3,12). Bog je tada progovorio Evi, a ona je rekla: „Zmija me prevarila pa sam jela“ (Postanak 3,13). Krivnja je prebacivana, no Bog je prokleo zmiju, Adama i Evu.
U svijet su ušli grijeh i smrt. Veza između ljudi i Boga prekinuta je. Veze između ljudi, posebno između muškaraca i žena, nikada neće biti iste. Čak će i zemlja biti prokleta, a muškarčev će rad postati težački. No Bog nije napustio Adama i Evu. Naprotiv, dao im je odjeću od kože, izbacio ih je iz Edena da ne bi jeli od stabla spoznaje dobra i zla zauvijek u stanju grijeha te je obećao da će doći spasenje (Postanak 3,15).
Adam se držao obećanja plodnosti
Zanimljivo je primijetiti da odmah nakon što je Bog izrekao kletve, čitamo da Adam „Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima“ (Postanak 3,20). Adam se držao za Božje obećanje da će Eva imati djecu. Nastavio se držati za svoju ženu. Nastavio je živjeti Božji poziv da budu plodni i da se množe.
Čini se da je Adamov i Evin prvorođeni sin bio Kain, poznat kao ubojica svog brata Abela. Slijedeće imenovano dijete o kojem čitamo je Šet od kojeg je potekao Noa. Saznajemo da, kada je Šet dobio sina Enoša „Tada se počelo zazivati ime Jahvino“ (Postanak 4,26). Adam i Eva su bez sumnje imali brojnu djecu (Postanak 5,4). Adam je živio 930 godina (Postanak 5,5).
Postanak 5,1-3 daje nam važnu informaciju o prirodi čovječanstva. Kaže: „Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva – čovjek. Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.“ Adam je postao grešnik vezan smrću, a tako i cijelo čovječanstvo.
Rimljanima 5,12-14 to ovako objašnjava: „Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.“
Isusovo rodoslovlje započinje s Adamom
Onaj „koji ima doći“ je Isus Krist. Luka 3 vuče Isusovo rodoslovlje do Adama. Rimljanima 5 nastavlja objašnjavati, „Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu… Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva – po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu – po Jednome, Isusu Kristu“ (Rimljanima 5,15, 17; Rimljanima 5,12-21). U razgovoru o realnosti Isusovog uskrsnuća i budućeg uskrsnuća onih koji stave svoju vjeru u Isusa, 1 Korinćanima 15,22 kaže: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.“
Dalje je objašnjeno: „Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam – duh životvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek – s neba. Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski. I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga“ (1 Korinćanima 15,45-49).
Iako smo svi rođeni kao slični Adamu – grešni, odvojeni od Boga, osuđeni na smrt – to nije kraj priče. Isus je porazio grijeh i smrt na križu kroz Svoje uskrsnuće (1 Korinćanima 15,20-28, 56,57). Svi koji stave svoju vjeru u Njega novo su stvorenje, pomireni s Bogom (2 Korinćanima 5,17-21). Iako smo prije bili mrtvi grijehom, „Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog naprijed pripravi da u njima živimo“ (Efežanima 2,4-10).
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ida U.
