Abraham u Bibliji je čovjek čija osobnost zauzima ogroman prostor u povijesti islama, judaizma i kršćanstva. Abraham je imao vrlo važnu ulogu u svakoj od tih religija.
U islamu ga smatraju svetim prorokom. Judaizam na njega gleda kao na oca njihove religije. U kršćanstvu, kroz Abrahamovu lozu došao je Spasitelj svijeta. (Matej 1; Luka 3). Pogledajmo na kratku povijest ovog čovjeka i na to kako je njegov život primjer svima nama kako hodati s Isusom.
Abrahamov svijet
Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku kako bi čovjek mogao predstavljati Boga ovdje na Zemlji. U Abrahamovo vrijeme, čovječanstvo se u cijelost okrenulo od Boga, bilo je uništeno poplavom (osim osmero ljudi) i ponovno su se počeli okretati od Boga, što vidimo po priči o Kuli babilonskoj. (Postanak 11, 1-9) Bog je počeo s implementacijom svog plana spasenja pozvavši Abrama, kako je on tada bio znan, neka napusti svoj rodni grad Ur i neka otputuje u novu zemlju koju će mu Bog pokazati. (Postanak 12, 1-3; Djela 7, 2-4)
Abrahamovo originalno ime bilo je Abram, što znači ”otac uzvišenih”. Njegovo ime promijenjeno je u ”Abraham”, što znači ”otac mnogih”; ime mu je promijenjeno kada je Bog započeo savez s njime. (Postanak 17)
Bog je obećao Abrahamu da će biti otac mnogih naroda. No, Abraham je imao 99 godina, a njegova žena bez djece 90. (Postanak 11, 30; 17, 1-4) Jasno je da su odavno prošli normalnu dob u kojoj bi mogli imati djecu; stoga kako bi dobilo dijete, za to je bilo potrebno Božje čudo. Ipak, Abraham je vjerovao Bogu i vjerovao je da Bog može ostvariti ono što je obećao.
Abrahamovi sinovi
Bog je obećao Abrahamu da će imati djecu. (Postanak 15, 5; 22, 17) S obzirom na to da se ovo nije dogodilo onako brzo kako je Abraham planirao, Abraham je postao nestrpljiv s Bogom i uzeo je stvari u svoje ruke. Sara, Abrahamova žena, bila je neplodna, stoga je rekla Abrahamu neka spava s njezinom služavkom, kako bi njih dvoje mogli imati djecu. Iz tog odnosa je rođen sin: njegovo je ime bilo Išmael.
No, to nije bio dio Božjeg plana. Božje obećanje odnosilo se na Saru i Abrahama. (Postanak 15, 3-4) Izak je ime sina koji će biti rođen iz odnosa Abrahama i Sare; kroz Izaka će doći blagoslov narodima.
Bog iskušava Abrahama
Abraham i Sara bijahu vrlo sretni s novim sinom Izakom. No, Bog je imao ispit za Abrahama. Bog je rekao Abrahamu: „Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati“. (Postanak 22, 2) To bi bio ogroman šok za svakog roditelja; biti blagoslovljen dugo-očekivanim djetetom, da bi nakon toga Bog rekao roditelju neka žrtvuje to dijete.
Bez obzira na to, Biblija nam ne govori da je Abraham oklijevao i trenutka. U stvari, postoje određeni stihovi koji ukazuju na Abrahamovu snažnu vjeru da Bog neće uzeti njegovog sina. (Postanak 22, 5; 8) Abraham je vjerovao da će Bog uskrsnuti Izaka od mrtvih, ako bi se žrtvovanje zaista dogodilo. (Hebrejima 11, 19)
Bez obzira je li to bilo zbog Boga, Abrahama, Izaka ili nama kao za primjer, Abraham je svoga sina poveo na planinu, polegao ga i pripremao se ubiti ga, kako bi izvršio Božju zapovijed. No, Bog je intervenirao i zaustavio Abrahama, ne dopustivši mu da ubije svog sina; umjesto Izaka Bog je osigurao ovna, koji se zapleo u obližnje grmlje, kao žrtvu. Abrahamova vjera bila je ispitana i dokazana, jer je bio poslušan Bogu.
Obećanje ispunjeno u Isusu
Ne bi bilo pretjerivanje kada bismo ovna, kojeg je Bog osigurao za Abrahama umjesto Izaka, gledali kao prizor Boga koji šalje Krista kao zamjensku žrtvu za mene i vas. Mi smo grešnici i zbog toga nam je odredište vječna smrt. Bog sam je osigurao plaću za naše grijehe, kako bi nam moglo biti oprošteno i kako bismo mogli uživati u vječnom životu, ako se pokajemo i odlučimo slijediti Ga.
Bog je obećao Abrahamu: „ti i tvoje obitelji na Zemlji bit ćete blagoslovljeni”. (Postanak 22, 18; Postanak 12, 3b; 18, 18; Djela 3, 25; Galaćanima 3, 8) Kako jedan čovjek može biti odgovoran za to da cijela Zemlja bude blagoslovljena? Odgovor leži u činjenici da će jedan od Abrahamovih potomaka biti Spasitelj svijeta. Isus je ispunjenje ovog obećanja.
Apostol Pavao to jasno objašnjava: „A ova su obećanja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: “i potomcima” kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu“. (Galaćanima 3, 16) To je bio Božji plan cijelo vrijeme; kretanje prema rođenju Isusa Krista.
Abraham – lekcije vjere iz njegovog života
Abrahamov život često koriste biblijski pisci kao primjer kako bismo trebali živjeti vjerničke živote. Pogledajmo na biblijske zamisli spašavanja po vjeri, ne djelima i jednakosti biblijske zamisli činjenja djela, kao prirodan rezultat zahvalnosti koju osjetimo jer nam je oprošteno. To su važni koncepti koje trebamo razumjeti, ako želimo hodati uravnoteženim hodom s Isusom.
1. Spašeni smo po vjeri, ne po djelima.
Biblija nam govori da Abraham nije dobio naklonost Boga djelima već: „Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost. Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost“. (Rimljanima 4, 3; Galaćanima 3, 6) Poslanica Hebrejima sadrži mnoge primjere ljudi koji su živjeli po vjeri: stihovi 8-12 i 17-19 daju nam detalje u vezi Abrahamove vjere. Uzmite si vrijeme za pažljivo čitanje tih stihova.
Biblija je kristalno jasna da nitko ne može učiniti dovoljno kako bi postao pravedan u Božjim očima: „Zato – zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas“. (Rimljanima 4, 16; Efežanima 2, 8-9)
Oprost (spasenje, vječni život) darovi su od Boga. Bog je to pokrenuo i učinio mogućim kroz svoju vlastitu silu i moć. Mi ne činimo ništa kako bismo dobili spasenje, osim prihvaćanja Njegove milosrdne ponude po vjeri u Isusa Krista.
2. Naša djela otkrivaju iskrenost naše vjere.
Isus kaže da da trebamo djelovati po vjeri, da ne trebamo samo govoriti da smo vjernici: „Budite činitelji Riječi, ne samo slušatelji, varajući sami sebe“. (Jakovljeva 1, 22; Rimljanima 2, 13; Matej 7, 21; Matej 7, 24-27; Ivan 13, 17) U Efežanima 2, 10, odmah nakon što nam govori da je milost dar kojeg nitko ne može dobiti djelima, govori nam: „Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“. (Efežanima 2, 10) Nismo spašeni dobrim djelima, već smo spašeni kako bismo činili dobra djela.
Abraham je prikazan kao primjer kako bi naša vjera trebala rezultirati činjenjem dobrih djela. (Jakovljeva 2, 20-24) Unutrašnja vjera koja ne rezultira izvanjskom promjenom ponašanja možda uopće nije iskrena vjera: „Stoga također vjera sama po sebi, ako ne uključuje djela, je mrtva“. (Jakovljeva 2, 17) Abrahamov život uključivao je i vjeru i Boga i djela koja su bila motivirana tom vjerom. Naš kršćanski hod trebao bi sadržavati oba elementa.
Zaključak
Puno više toga bi se moglo napisati o Abrahamu, no nemam prostora za to. Abraham nije bio savršen čovjek; no njegovo sveukupno usmjerenje u životu bilo je okrenuto prema Bogu. Ni mi nećemo uvijek hodati savršeno u našim kršćanskim životima, no trebali bismo upamtiti da, kao što je Bog bio dobar s Abrahamom kada se on borio, tako Bog voli i nas i sa zadovoljstvom će nam oprostiti ako sagriješimo.
Novi zavjet predstavlja Abrahama kao uzora vjerničkog života; života koji vjeruje u Božje istine i koji živi te istine svakoga dana. To je vrsta vjere koju bismo svi trebali željeti prikazivati; i uz pomoć Duha Svetoga, to smo sposobni.
Autor: Robert Driskell; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
