Abel je u Bibliji bio drugi sin Adama i Eve (Postanak 4,2). Iako se o njemu malo zna, vrlo je značajno ono što nam Biblija govori o njemu.
Abel je bio pravedan te je činio ono što je Bogu bilo prihvatljivo. Bio je pastir i njegove su žrtve bile ugodne Bogu. Abel je dao Bogu najbolje što je mogao ponuditi.
Značajno je i to što je dao krvnu žrtvu, koja je oduvijek bila potrebna za otkupljenje grijeha (Hebrejima 9,22; Postanak 3). Njegov brat Kain bio je poljoprivrednik čije žrtve nisu bile ugodne Bogu.
Abel je ubijen
Bog je rekao Kainu kako bi prihvatio njegovu žrtvu kada bi je učinio na ispravan način. Umjesto toga, Kainov bijes i ljubomora su zavladali pa je on ubio Abela, čineći Abela prvom osobom koja je ikad ubijena (Postanak 4,2–8).
Nakon što je Abel ubijen, Bog se suočio s Kainom i osudio ga na život u lutanju: “Jahve nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!” (Postanak 4,10–12).
Kada pogledamo nepravdu koja je danas rasprostranjena u cijelom svijetu, vidimo da zemlja i dalje vapi za pravdom za ugnjetene.
Otkupljenje je došlo iz obiteljske loze preko Šeta, sina kojeg su Adam i Eva dobili nakon Abelove smrti i s kojim je Bog zamijenio Abela (Postanak 4,25). Šetova obitelj bila je pravedna i ispravno je štovala Boga, kao što je to činio Abel (Postanak 4,26). Kroz Šetovu lozu došli su Henok, Noa i cijelo čovječanstvo.
VIDI OVO: KAIN I ABEL: Što smo shvatili krivo o prvom ubojstvu i zašto je to toliko bitno?
Abel – prvi mučenik
U Novom zavjetu Isus je spomenuo Abela kao prvog mučenika (Matej 23,35). 11. poglavlje Hebrejima poznato je kao poglavlje vjere, a u njemu je Abel naveden kao jedan od vjernih Božjih sljedbenika koji nam služi kao primjer: „Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima posvjedoči – po njoj i mrtav još govori.” (Hebrejima 11,4).
Abelova smrt i prolivena krv služe kao tipologija i sjena prolivene Isusove krvi, koji je također ubijen kao nevin čovjek. Isusova krv “snažnije govori od Abelove” (Hebrejima 12,24), jer dok Abelova krv zahtjeva osvetu kao pravdu, Isusova krv čini put prema pravdi kroz oproštenje grijeha.
Žrtve koje je Abel prinosio bile su privremene, ali Isusova žrtva je trajna. Isus nije ostao mrtav; uskrsnuo je i živi danas. Isus je pobijedio grijeh i smrt, a Njegova prolivena krv žrtva je koja je jednom za svagda osigurala naše spasenje (Hebrejima 9,14; 1. Ivanova 1,7).
VIDI OVO: Tko su bila djeca Adama i Eve? Koliko ih je bilo?
Što nas Abel uči?
Abelova priča donosi na vidjelo nekoliko specifičnih pouka za nas danas: Abelova vjera u Boga bila je prikazana u iskrenosti njegova štovanja i njegovih djela. Na isti način, moramo ugoditi Bogu vjerom (Hebrejima 11,6) i iskreno mu se klanjati u duhu i istini (Ivan 4,24).
Doživjet ćemo progon zbog svoje vjere, kao što se to dogodilo i Abelu (Ivan 15,20; 2. Timoteju 3,12). U priči o Abelu vidimo da će se čak i kad stvari krenu užasno po zlu, Božji plan nastaviti. Nastavio je svoju spasonosnu lozu kroz Šeta i njegovo potomstvo.
Od pada, Bog je obećao Spasitelja (Postanak 3,15), a taj Spasitelj može donijeti otkupljenje u svaku mračnu situaciju (Rimljanima 3,24-26; Efežanima 1,7; Kološanima 1,14).
Izvor: Compellingtruth.org; Priredio i preveo: Nenad A.
