U Otkrivenju 3,14-22 čitamo o crkvi u Laodiceji koja nije gorjela za Boga. Bili su jednostavno mlaki. Bili su mrtvi ravno u svojoj nauci. Bili su i mrtvi i u pravu!
Moralno su bili vrijedni poštovanja, ali duhovno mrtvi. Gospodin želi da naša srca gore sve vrijeme, da gore žarkom ljubavlju za njega i za druge vjernike.
“Oganj neka gori neprestano na žrtveniku, nikada se ne smije utrnuti” (Lev 6,13). Ovdje simbolično vidimo što Bog očekuje kakvo treba biti normalno stanje istinskog vjernika. Sve manje od toga je ispod standarda. Kad je grm gorio ognjem Gospodnjim, nikakvi insekti ili bakterije nisu mogli u njemu preživjeti. A i kad naše srce gori ognjem Duha, ni u njemu ne mogu preživjeti nikakvi nedobri stavovi.
Evo načina na koji možemo ispitati jesmo li vrući, hladni ili mlaki: biti vruć je žarko ljubiti druge; biti hladan je imati gorčinu ili neopraštanje prema drugima; biti mlak je ne imati ni gorčine ni ljubavi prema drugima.
Kad vjernik kaže: “U svom srcu nemam ništa protiv nikoga”, on je mlak. Je li Isus rekao: “Svi će znati da ste moji učenici kad u svome srcu nećete imati ništa jedan protiv drugoga”? Ne. Nedostatak zlih stavova prema drugima nije znak prepoznavanja Isusovih učenika (vidi Iv 13,35). U svom srcu moramo nešto imati. Moramo imati žarku ljubav za svu braću vjernike. Vrlina je ljubav, a ne samo odsutnost zla.
Autor: Zac Poonen
