Ljudi imaju sklonost prosuđivati karakter i vrijednost drugih gledajući vanjski izgled. Bog gleda suprotno. Što znači da Bog gleda na srce?
Ako je osoba visoka, lijepa, dobro građena i ukusno odjevena, tada posjeduje fizičke osobine kojima se ljudi uglavnom dive. Često su to i osobine koje tražimo kod nekoga. Ali Bog ima jedinstvenu sposobnost da vidi unutar osobe. Bog zna naš pravi karakter jer “gleda na srce”.
“Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” (1. Samuelova 16, 7)
Što znači da Bog gleda na srce?
U 16. poglavlju 1. Samuelove došlo je vrijeme da Samuel ode u kuću Jišaja u Betlehemu kako bi pomazao sljedećeg izraelskog kralja. Dok je Samuel gledao Jišajevog najstarijeg sina, Eliaba, bio je impresioniran onim što je vidio. “Sigurno je to čovjek kojeg Gospodin želi da pomažem”, rekao je prorok (6. redak).
Ali Bog je rekao Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” (1. Samuelova 16, 7)
Šaul, prvi izraelski kralj, bio je visok i naočit. Samuel je možda tražio nekoga poput njega, a Eliabov izgled nije bio presudan. Bog je imao na umu drugog čovjeka kojeg bi mogao pomazati za izraelskog kralja. Bog je ranije otkrio Samuelu da je tražio čovjeka po Božjem srcu (1. Samuelova 13, 14).
Samuel je pogledao svih sedam Jišajevih starijih sinova, ali Bog ih je sve odbacio za izbor za kralja. Bog je tražio onoga koji je imao vjerno srce. David, najmlađi Jišajev sin, kojeg se nisu niti potrudili pozvati, vani je čuvao ovce. Nakon što je Samuel prešao preko ostalih sinova, poslali su po Davida, a Bog je rekao: “Ustani, pomaži ga: taj je!” (1. Samuelova 16, 12).
David je bio Božji izbor – nesavršen, ali vjeran, čovjek po Božjem srcu. Iako Biblija kaže da je bio zgodan (12. redak), David nije bio upadljiva figura. Ali Davidovo je srce bilo odano Bogu. U svoje vrijeme, sam na poljima, pasući stada, David je upoznao Boga kao svog Pastira (vidi Psalam 23).
Bog gleda na srce
Izgled itekako može zavarati. Vanjski izgled ne otkriva kakvi su ljudi zapravo. On ne odražava čovjekovu vrijednost ili karakter, integritet ili vjernost Bogu. Vanjske su kvalitete po definiciji površne. Bogu su moralne i duhovne osobine daleko važnije.
Srce je u Bibliji sinonim za čovjekov unutarnji moralni i duhovni život.
“A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život.” (Izreke 4, 23)
Izreke 4, 23 objašnjavaju da sve što radimo dolazi iz naših srca. Srce je srž, suština onoga što mi jesmo.
“Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.” (Luka 6, 45)
Svima koji su ga vidjeli, Juda Iškariotski izgledao je poput vjernog učenika, ali njegov je izgled zavaravao. Ostali učenici nisu imali pojma što se događa u Judi. Isus je jedini znao Judino srce: “Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.” (Ivan 6, 70). Božja perspektiva je viša, dublja i mudrija od naše.
Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. (2. Ljetopisa 16, 9)
Bog može zaviriti u naša srca, ispitati naše motive i znati sve što se o nama može znati (Psalam 139, 1). Bog zna je li osoba vjerna. Bog vidi ono što ljudi ne mogu vidjeti.
Kralj David bio je daleko od savršenstva. Počinio je preljub i ubojstvo (2. Samuelova 11). Ali Bog je u Davidu vidio čovjeka duboke, trajne vjere koji Mu je bio potpuno predan. Bog je vidio čovjeka koji će prepoznati svoj grijeh i neuspjeh i koji će se pokajati i zamoliti Ga za oprost (2. Samuelova 12). Bog je u Davidu vidio čovjeka koji je volio svoga Boga i cijelim svojim bićem Ga štovao.
Poput Samuela, ne možemo vidjeti ono što Bog vidi. Moramo vjerovati da, kada Bog gleda u naša srca, vidi našu vjernost, naš pravi karakter i našu vrijednost kao pojedinca.
