Ponos je oduvijek bio popularan u svijetu. Ali Biblija kaže da se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost. Što to zapravo znači?
Mnogi se vole hvaliti svojim postignućima, posjedima ili kvalitetama koje posjeduju. Sve su to značajke ponosa. Misle da je to vrijedno divljenja. Za razliku od ponosa, poniznost ne dolazi prirodno; mora se, prema biblijskoj terminologiji, dodati našem karakteru pomoću Božjeg Duha i dosljednih, svjesnih odluka da se pokorimo Bogu jer ga volimo i iskreno nastojimo biti poput Njega. Na taj način, Božjom snagom i našom suradnjom, stvara se poniznost kao dio našeg karaktera, omogućujući nam da prevladamo zle utjecaje ponosa.
Zašto se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost?
Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega. Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost. (Jakovljeva 4, 4-6)
Bog se protivi oholima jer je oholost grešna i prepreka je traženju Njega. Oni koji inzistiraju na tome da se uzdignu i odbiju vjerovati Bogu, baštinit će Njegov gnjev. Psalmist objašnjava da su oholi toliko zaokupljeni sobom da u njihovom životu nema mjesta za Boga.
Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: “Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!” I u tome sva mu je misao. (Psalam 10, 4)
Božja vrhovna vlast i činjenica da ne možemo učiniti ništa da naslijedimo vječni život bez Krista, kamen je spoticanja za ohole ljude. Bog će se suprotstaviti onima koji pokušavaju biti “bog” svoga života. Ponos odvlači čovjeka od toga da klekne pred Boga i prizna Mu svoje grijehe. On mnoge ljude sprječava od spasenja.
PROČITAJTE: Kršćansko obraćenje: Što ono znači i je li istinito?
Zbog izloženosti Sotoni i ovom svijetu, ponos je u nama gotovo od rođenja. Poniznost definitivno nije takva, već je stvoreni atribut karaktera. Tjelesna poniznost može se stvoriti unutar djeteta koje živi pod nadzorom brižnih roditelja, koji se trude kvalitetno odgajati svoju djecu. Na sličan način, duhovna poniznost je razvijena karakteristika zbog kontakta s Bogom i naše otvorenosti Njegovom Duhu da nas oblikuje.
Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama! Očistite ruke, grešnici! Očistite srca, dvoličnjaci! Zakukajte, protužite, proplačite! Smijeh vaš nek’ se u plač obrati i radost u žalost! Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzvisiti! (Jakovljeva 4, 7-10)
Bog je milostiv prema poniznima
Nasuprot Božjem protivljenju oholima je Božja milost prema poniznima. Oni koji se ponizuju nalaze Božju naklonost.
Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. (Psalam 138, 6)
Poniziti se znači odupiranje Đavlu, čišćenje ruku, pročišćenje srca, jadikovanje, žaljenje zbog grijeha. Bog pokazuje svoju naklonost onima koji imaju ispravan pogled – ponizan pogled – na sebe, i obećava im obnovu: “Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: ‘U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih'” (Izaija 57, 15). Imajte na umu da je poniznost u ovom odlomku povezana sa skrušenošću ili pokajanjem.
PROČITAJTE: Zašto treba izbjegavati oholost, a gajiti poniznost?
U svijetu koji veliča ponos kao nešto super, Isus zapovijeda vjernicima da budu drugačiji. Svaki je vjernik pozvan da “pazi ne samo na svoje, nego i na interese drugih” (Filipljanima 2, 4). Ako se ponizimo, iskusit ćemo Božju milost i nagrade koje On obećava: “Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen” (Luka 14, 11 ). Budući da se Bog protivi oholima, a poniznima daje milost, neka živimo ponizno u strahu Gospodnjem.
“Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6, 8)
