Jišmael iz Biblije je Abrahamov prvorođenac sa služavkom njegove žene, Hagarom, se smatra praocem islama. Muslimani tvrde, da, budući da je on bio Abrahamov prvorođenac, Božji se savez ispunio kroz Jišmaela, a ne kroz Izaka. Ujedno vjeruju da je Jišmael bio onaj sin kojeg je Abraham, po Božjoj naredbi, išao žrtvovati, a ne Izak. No što Biblija kaže o Jišmaelu?
Kada je Bog zazvao Abrama rekao mu je: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati“ (Postanak 12,1-3).
U to vrijeme je Abramova žena, Saraja, bila neplodna. Deset godina kasnije par još nije imao djece. Iako je Bog potvrdio svoje obećanje Abramu (Postanak 15), par je pokušao pomoći Bogu da ispuni Svoje obećanje.
Jišmael je sin Abrahama i Hagare
Saraja je predložila Abrahamu da stvore obitelj kroz njezinu sluškinju, Hagaru (Postanak 16,2), a Abram se složio. Bilo je to, na neki način, surogatstvo; dijete će se smatrati Sarajinim i Abrahamovim. No, stvari se nisu odvile kako su očekivali. Kada je Hagara vidjela da je trudna, ona je s „prezirom (…) gledala na svoju gospodaricu“ (Postanak 16,4).
Sara je rekla Abramu: „Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!“ (Postanak 16,5).
Abram je rekao Saraji da je Hagara u njezinoj milosti i nemilosti i da s njom čini što god želi. Saraja „postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe“ (Postanak 16,6).
Bog, koji je uvijek vjeran, vidio je Hagaru u pustinji. Anđeo Gospodnji joj se obratio i obećao joj da će joj se potomstvo tako umnožiti da „ od mnoštva se neće moći ni prebrojiti“ (Postanak 16,10).
Jišmael znači ”Bog čuje”
Rekao je: „Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići“ (Postanak 16,11-12). Ime Jišmael znači „Bog čuje“. U to vrijeme je Hagara zvala Boga „Bogom koji vidi“, a mjesto je nazvala „Beer-lahai-roi“. Odatle potječe ime za Boga, El Roi. Hagara se vratila Abrahamu i Saraji kako je Bog rekao da učiniti. Rodila je sina i dala mu ime Jišmael, prema Božjoj odluci.
Oko 13 godina nakon Jišmaelova rođenja, Bog je Abrahamu dao znak obrezanja (Postanak 17). Bog je podsjetio Abrahama na Njegovo obećanje te mu je rekao da će Saraja roditi sina i da će iz njezine loze poteći kraljevi (Postanak 17,15-16).
Abrahamova ljubav prema Jišmaelu bila je očita: „Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: »Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!« Abraham reče Bogu: »Neka tvojom milošću Jišmael poživi!«“ (Postanak 17,17-18).
Božje se obećanje činilo predobro da bi bilo istinito, a Abrahamu je istinski bilo stalo do Jišmaela. No Bog je odgovorio: „Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. I za Jišmaela uslišah te.
Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. Ali ću držati svoj savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba“ (Postanak 17,19-21).
Bog nije zanemario Jišmaela
Iako je Izak trebao biti sin koji će biti predak Mesije, Isusa, i kroz koga će Bog ispuniti svoj savez s Abrahamom, Bog nije zanemario Jišmaela.
Saraja je začela i Izak je rođen kada je Abraham imao 100 godina (Postanak 21,1-7). No kada je Izak prestao sisati, oko treće ili četvrte godine, Saraja je vidjela Jišmaela, koji je tada imao oko 17 godina, kako ga ismijava. Rekla je Abrahamu da progna Hagaru i Jišmaela (Postanak 21,8-10).
Abramu se to nije nimalo sviđalo, ali mu je Bog rekao neka posluša Saraju (Postanak 21,11-12). Abram je ustao jako rano te je Hagari i Jišmaelu dao neke zalihe. Majka i sin lutali su pustinjom dok nisu ostali bez vode i dok im sve zalihe nisu presušile te su bili blizu smrti (Postanak 21,14-16).
Hagara se odvojila od Jišmaela jer nije željela gledati kako umire, te je jecala. „Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba“ (Postanak 21,17). Bog ju je upitao što joj je i rekao joj je da se ne boji jer ju je On čuo. Rekao joj je da će od Jišmaela poteći mnogi narodi. Ujedno joj je pokazao put prema izvoru vode.
Jišmael i Hagara su živjeli od onoga što im je Bog davao. Narativ o Jišmaelu kao jedinki prestaje ovdje: „Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz lûka. Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske“ (Postanak 21,20-21).
Jišmaelovi potomci spominju se nekoliko puta u Bibliji
Biblija dalje ne otkriva mnogo o Jišmaelu. Pomogao je Izaku pokopati Abrahama (Postanak 25,9) Biblija spominje Jišmaelove potomke, a njegovih 12 sinova zaista su postali velik narod i „nastaniše se nasuprot svojoj braći“ (Postanak 25,12-18).
Jišmaelovi potomci spominju se još nekoliko puta u Bibliji. Na primjer, Ezav se oženio Jišmaelovom kćeri (Postanak 28,6-9), a Josip je prodan trgovcima Jišmaelcima koji su išli u Egipat (Postanak 37,25). Ujedno znamo da je Jišmael preminuo sa 137 godina (Postanak 25,17).
Iako Jišmael nije sin kojeg je Bog obećao Abrahamu, Božji blagoslovi koje mu je obećao ispunili su se. Bilo bi netočno reći da je Jišmael otac svih Arapa, ali su mnogi Arapi vjerojatno potekli od njega. Vidimo da je imao mnogo potomaka (Postanak 16,10).
Ujedno vidimo neprekinuto neprijateljstvo onih u rodu s Jišmaleom i onih u rodu s Izakom (Židova) kao i drugih Abrahamovih sinova do dana današnjeg (Postanak 16,12).
Jišmaelov život je svjedočanstvo Božje vjernosti Njegovom narodu
U Jišmaelovoj priči ocrtavaju se Božja milost, milosrđe i strpljenje. Bog je održao svoje obećanje da će blagosloviti Abrahamovo potomstvo kroz Saraju, ali je ujedno priznao Jišmaela i Hagaru te je i njih blagoslovio.
Jišmaelov život svjedočanstvo je Božje vjernosti Njegovom narodu. Ujedno služi kao upozorenje o tome što se događa kada poželimo „pomoći“ Bogu da ispuni Svoje obećanje. Ta je priča ujedno podsjetnik na razliku između ljudskog truda i Božjeg čuda.
U Galaćanima 4 Pavao koristi Hagaru kao metaforu za Kristovu slobodu. Naše spasenje ne dolazi od onoga što mi činimo, nego iz Božje milosti (Galaćanima 4,21-32; Efežanima 2,1).
Prema članku objavljenom na portalu Thecompellingtruth.org
