Došašće u vremenu pandemije koronavirusa će možda biti najvažnije u našim životima. Pokazat će nam istinu o stvarima vezanim za samu bit iščekivanja Gospodina.
2020. godina je imala mnoštvo mračnih dana, bez obzira na svjetlost proljeća i ljeta. Nad ljude su se nadvili tamni oblaci, kakve neki u svome životu dosad nisu osjetili. Tjeskobe uzrokovane širenjem koronavirusa, kao i svjetskim zbivanjima, bacaju dodatnu sjenu na ionako tmurne dane.
Dolazi nam prosinac, a s njime i zima. Vrijeme kada mračni dani postaju mračniji. Započinje vrijeme Došašća. To vrijeme uvijek započinje u pravo vrijeme; pravo vrijeme za objavu poruke koju prečesto ignoriramo: i u najmračnijim danima istinsko Svjetlo jasno svijetli.
Došašće, razdoblje iščekivanja i pripreme prije velike proslave Božića, prilika je za ponovno dobivanje duhovne trezvenosti, vrijeme za stvaranje svježih i novih ritmova, kako za svakoga od nas osobno, tako i u crkvama i obiteljima.
Dok ulazimo u šest najmračnijih tjedana u godini na ovoj hemisferi, zaokrenut ćemo se na pola puta kako bismo obilježili najveću i najsvjetliju prekretnicu u povijesti: Kristovo rođenje. Možda će ovo Došašće početi obnavljati ono što su skakavci u ovoj godini uništili.
Biti u mraku
Na početku Došašća 2020., dobro je znati da istinskom Božiću nije potreban potpuni mir i svjetlost. Jer, ni na taj prvi Božić, nije bilo sve mirno niti svjetlo, kao što nije ni sada. Nismo li u svojim životima naučili da se pokazalo da oni Božići, kada je sve izgledalo mirno i jasno, nisu bili najbolji?
Svjetlost Kristovog prvog Došašća zasjalo je u danima u kojima je vladala duboka tama. Zaharija je prorokovao o Kristovom dolasku: „Po dubokom milosrđu Boga našega. Pohodio nas je istok s visine, Da obasja one, koji sjede u noći i u sjeni smrtnoj, da uputi korake naše na put mira.“ (Luka 1, 78-79)
Ondje se nalazio Božji narod tog prvog Božića: ”sjedili su u tmini” i ”u sjeni smrti.” Matejevo evanđelje 4, 16, koje zapravo ponavlja ono iz Izaije 42, opisuje tu tminu i proboj svjetlosti, kao neke od najdražih stihova za čitanje za vrijeme Došašća:
„narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“
”Sjedili su u tmini” dok su čekali na prvo Došašće. Isus nije došao na svijet na kojem je već postojalo svjetlo i radost. Isus je došao kako bi donio mir svijetu koji je bio u ratu. Isus je došao kako bi donio istinski mir za svijet u nemiru. Došao je kako bi najavio Radosnu vijest, za one koji se utapaju u oceanu tuge. Došao je kao svjetlost, koje sjaji u mraku.
Dva tisućljeća kasnije, lako nam je ne vidjeti koliko su ti dani bili ispunjeni tamom i u kakvim se okolnostima Isus rodio: pod skandalom nevjenčane, a trudne majke, šok koji je Josip osjetio kada je saznao da je Marija trudna, sumnja i optužbe koje su nastale protiv Marije u Nazaretu, gdje se riječ širila brže od požara, neugodno i mukotrpno putovanje u Betlehem, rađanje djeteta na najmanje prikladnom mjestu gdje se dijete može roditi; u štalici. Božić je došao u vrijeme i na način koji su ljudi najmanje očekivali.
Pronaći Svjetlost
U svijetu gdje je vladala takva gusta, zagušljiva tama, Isus je došao kao Svjetlost. Došao je kako bi pobijedio, a ne kako bi bio odbijen. „Svjetlost svijetli u tami i tama ga nije mogla nadvladati.“ (Ivan 1, 5) No držanje tame podalje nije značilo da će Isusova pobjeda biti lagana ili trenutna. „Došao je svojima, a Njegov Ga narod ne primi.“ (Ivan 1, 11)
Nakon što je sunce zasjalo i počelo otjerivati tamu, to se nije dogodilo u trenutku. „Ovo je sud,“ rekao je „Svjetlost je došlo na svijet, a ljudi su radije voljeli tamu nego svjetlost, jer su njihova djela bila zla.“ (Ivan 3, 19) No, s Isusovim dolaskom, stvari su se promijenile. Svjetlo je zasjalo, Isus je pozvao svoje sljedbenike, iz tame u svjetlo. „Svatko tko me slijedi neće hodati u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Ivan 8, 12 isto tako Ivan 12, 46)
No iako je Svjetlost došla i iako će pobijediti, Isus se nije pretvarao da je rat protiv tame gotov prije vremena.
Tamni čas
Tri desetljeća Njegovo je svjetlo odgurivalo tamu. Nakon toga, nakon što je otišao na križ, tami je zadao posljednji ubod: „Ali je ovo vaš čas i vlast tame.“ (Luka 22, 53) Juda se izdvojio od Dvanaestorice ”i bila je noć.” (Ivan 13, 30)
Bitka koja je tisućljećima vladala između svjetla i tame konačno je stigla do vrhunca, nakon čega je Bog rekao: „Bilo je oko šeste ure, kad na svu zemlju pade tama, koja potraja do devete ure. Sunce potamni, i zastor hramski razdera se na dvoje.“ (Luka 23, 44-45, isto tako Matej 27, 45 i Marko 15, 33) Nakon toga je uslijedio Crni Šabat, najdulji i najtamniji dan u cjelokupnoj povijesti; dan kada je, od svanuća do zalaska, Božji Sin ležao mrtav.
Na nedjeljno jutro, žene su ”rano ujutro došle do grobnice, dok je još bio mrak i vidjele su da je kamen maknut s ulaza.” (Ivan 20, 1) U samoj utrobi tame, novo je svjetlo počelo sjati. Isus je ponovno bio živ; sada u neuništivom tijelu. Jednom zauvijek, Svjetlost je zadala Tami smrtonosan udarac.
Svjetlost sja u Tami
Sada živimo u radikalno drugačijem vremenu, bez obzira na to koliko se mračnima doimaju. Krist je došao i pobijedio. Svjetlost je već pobijedila, čak i dok se nalazimo u posljednjim vremenima. Izdržavamo ”sadašnju tamu” (Efežanima 6, 12) i dobro su nam poznate njezine opasnosti, no to činimo nakon što smo već okusili Kristov odlučujući čin otkupljenja.
Otac nas je ”izbavio iz kraljevstva tmine i prebacio nas je u kraljevstvo svoga voljenog Sina.” (Kološanima 1, 13) Izbavio. Prošlo vrijeme. Učinjeno je. Bog, koji je rekao, ”neka svjetlost zasja iz tame,” obasjao je naša srca svjetlošću spoznaje Njegove slave, koju smo dobili po Isusu.” (2. Korinćanima 4, 6) Isto onako kako je Bog riječju stvorio svjetlost u tamu stvorenja, stvorio je, po svome Sinu, svjetlost u tamne duše svojih stvorenja.
Naše oči sada vide svjetlost. Dogodio se kritično važan prijelaz iz jednog kraljevstva u drugo. S obzirom na to, Petar kaže: „A vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviještate silna djela Onoga koji vas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu.“ (1. Petrova 2, 9) Nekoć tama, sada svjetlost. „Nekoć ste bili u tami, no sada ste u svjetlu s Gospodinom.” (Efežanima 5, 8)
Najvažnije Došašće
Ne samo da je Bog nama, dok smo prebivali u tami, donio svjetlost, nego čini i da mi budemo svjetlost drugima. Kao što je Isus rekao apostolu Pavlu: „Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se zato javih, da te postavim slugom i svjedokom ovome, što si vidio, i onome, što ću ti objaviti. Izbavljat ću te od naroda i od neznabožaca, kojima te sada šaljem, da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti i od vlasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i baštinu među svetima po vjeri u mene.“ (Djela 26, 26-28) Bog nas naziva ”djecom svjetla, djecom dana, … ne noći ili tame.” (1. Solunjanima 5, 5) Poziva nas da budemo ”svjetlost onima koji su u tami.” (Rimljanima 2, 19)
To nas dovodi do ovog Došašća, izvrsne prigode u godini koja je obilježena neobičnom i dubokom tamom. Došašće nas ponovno podsjeća: „jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli.“ (1. Ivanova 2, 8)
Za mnoge od nas, ovo Došašće će možda biti najvažnije u našim životima. Ono će biti nezaboravno. Pokazat će nam istinu o stvarima vezanim za samu bit Došašća, kao i naših života. Pokazat će nam samu bit Božića. Možda ćemo u mračnim danima kao što su ovi vidjeti svjetlost, koja će svijetliti kao nikada dosad.
Došašće nije pretvaranje da je tama nestala. Naši životu mogu postati još mračniji. No Došašće gleda tamu ravno u oči i svjedoči velikom obećanju koje je potrebno ovome razdoblju: tama neće nadvladati Svjetlost. Samo je pitanje vremena. A samo nas tri tjedna dijeli do Božića.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
