Nedavno sam vidjela objavu na internetu iz koje se moglo zaključiti da bol i patnja nisu dio Božjeg plana za naše živote, nego dio Sotoninog.
No, tada moramo postaviti pitanje: Nije li Bog dopustio Jobovu patnju?
Da, Bog je Sotoni dao dopuštenje za nanošenje patnje Jobu, jer je to u konačnici bio dio plana kojeg je Bog imao za Joba. U stvari, zbog Boga je Sotona usmjerio svoju pažnju na Joba:
„Nato će Jahve: “Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!“ (Job 1, 8)
Job je pretrpio veliku patnju i bol
Naravno, Bog je bio vjeran i na kraju je sve okrenuo na dobro za Joba, no Job je ipak pretrpio veliku patnju i bol, koju mu je nanio neprijatelj, što je Bog dopustio.
Ovakva učenje o ”dvostrukoj boli i sramoti” koje se često može čuti od propovjednika evanđelja prosperiteta, pokušava fokus preusmjeriti s onoga što nam pokazuje knjiga o Jobu, odnosno s prekrasne osobine Božje suverenosti koja postoji nad svime što se događa u našim životima, uključujući bol i patnju.
Kada pokušavamo dati Sotoni više pozornosti i zasluga za ono što se događa u našim životima, ponašamo se kao da je Sotona neopaženo nama nešto učinio, kao da je to Bogu promaknulo.
Kada se dogode tragične, neočekivane smrti, izgovaramo li rečenice, ”Ne danas Sotono! Platit ćeš mi za ovo!” ili vjerujemo da su Božji planovi bolji od naših i u skladu s time govorimo poput našeg Gospodina Isusa: „Ne moja, nego neka se Tvoja volja ostvari Bože“ i vjerujemo li da će Bog svako naše iskušenje upotrijebiti za naše dobro i na svoju slavu?
Ništa se ne događa izvan Božje suverene volje
Apsolutno se ništa ne događa izvan Božje suverene volje, čak niti tjelesne smrti. Bog je taj koji određuje trenutak smrti, jer je Bog taj koji je odredio broj naših dana. (Psalam 139, 16)
Ako Božja suverenost ne počiva nad svime, uključujući i Sotonu, smrt, patnju i bol, onda naš Bog uopće nije suveren.
„Ako postoji jedna molekula koja je izvan Božje kontrole u svemiru, tada Bog nije suveren. Ako Bog nije suveren, tada On uopće nije Bog.“ R. C. Sproul
Patnja je stvarnost za svakoga na Zemlju, uključujući i vjernike. Poreći to znači poreći stvarnost činjenice da živimo u palom svijetu i da kršćani nisu izuzeti od toga.
Prekrasno obećanje vezano za patnju
Jakovljeva 1, 12 dijeli prekrasno obećanje vezano za patnju:
„Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.“
Bog će upotrijebiti sve što može kako bi nas preobličio na sliku Krista. Često u životu vjernika to uključuje bol i patnju. U vrijeme patnje, možemo moliti za Božju milost i vapiti za Njegovom pomoći, no isto tako trebamo se prisjetiti da je Isus obećao da ćemo u ovome životu imati nevolje. (Ivan 16, 33)
Bez obzira na to, znamo da je Isus nadvladao svijet za nas i da ćemo jednoga dana okusiti puninu te pobjede, kada se s njime susretnemo licem u lice.
Zbog toga naše poglede trebamo imati usmjerene prema nadi vječnosti, a ne u ovaj život. Zbog toga je vjera u Boga važna, jer Bog je Stijena na kojoj trebamo stajati kada u naše živote uđu oluje i nevolje, a ući će.
Jednom će sva bol i patnja prestati
Trebamo se prisjetiti toga da vjerovati u Isusa znači da nam je zbog križa oprošteno i da sada imamo nadu koja kaže da nas Isus nikada neće napustiti i da će hodati s nama kroz brjegove i dolove. To znači da se naša konačna nada zasniva na slavnom životu u vječnosti, koji nas očekuje u Isusu Kristu.
To je naše sidro, nada u vječnost.
Doći će dan koji očekuje vjernike, kada će sva bol i patnja prestati. No dotad, nastavljamo proklamirati: „Ako i ne prestane, Bog je i dalje dobar“ i nastavljamo polagati naše živote u Božje suverene ruke, bez obzira na ono što nas čeka.
Autorica: Emily Massey; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
