Božić je posebno vrijeme, a posebna vremena zaslužuju dovoljno pripreme. Zašto je Advent kršćanima jako važan?
Kršćani, pa čak i nekršćani, širom svijeta slave Božić kao dan kada se Isus Krist, obećani Mesija, rodio u staji u malom gradu Betlehemu. Bez obzira na to je li se Isus rodio 25. prosinca ili ne, Njegov je rođendan postao najpoznatiji u povijesti.
Pročitajte zapise o Isusovu rođenju u Evanđeljima po Mateju i Luki, kao i u prologu Ivanova evanđelja, i vidjet ćete da je Mesijin dolazak najavljivan od davnina u spisima proroka, pa čak i u Petoknjižju (pet Mojsijevih knjiga). To pokazuje da su mnogi u Palestini nestrpljivo iščekivali Isusov dolazak.
Drevno iščekivanje Mesije
Cjelokupna biblijska priča nadograđuje se do vrhunca – Isusovog rođenja u staji prije više od dvije tisuće godina. Adam i Eva jedva su probavili zabranjeno voće kada je Bog izrekao obećanje potomka koji će satrti glavu zmije (Postanak 3, 15). Zatim, otprilike 2100 godina prije Krista, Bog je izabrao jednu obitelj, Abrahamovu, koja će služiti kao kanal blagoslova za sve narode preko sina Izaka i njegovih potomaka (uključujući Jakova, kasnije preimenovanog u Izrael).
Još jedno tisućljeće kasnije, oko 1000. godine prije Krista, Bog je izabrao Davida za kralja nad Izraelom. Mesija nije bio samo potomak Abrahamov, već i potomak kralja Davida. David je prozvan “čovjekom po svom [Božjem] srcu” (1. Samuelova 13, 14), međutim, bio je daleko od savršenstva, učinivši preljub koji je doveo do njegove smrti u kasnijim godinama njegove vladavine.
Prije nego što se stvari poprave, postupno se pogoršavaju. Prvo, Salomonovo kraljevstvo podijeljeno je nakon njegove smrti na sjeverno i južno kraljevstvo. Tada strane sile osvajaju Izrael (sjever) i Judu (jug) i odvode ih u ropstvo. Asirsko izgnanstvo 722. pr. Kr. i babilonsko progonstvo u tri vala između 606. i 586. pr. Kr. ponizuju i discipliniraju Izraelce. Nakon sedamdeset godina ropstva, neki se vraćaju u Svetu zemlju, ali dani slave Davidova kraljevstva očito su prošli.
Zašto je Advent kršćanima jako važan: Dugoočekivano rođenje Spasitelja svijeta
Sve prethodno navedeno postavlja pozornicu za Mesiju. Kada Matej započinje svoje Evanđelje, predstavlja Isusovo rodoslovlje u tri cjeline od četrnaest naraštaja, od Abrahama do Davida, od Davida do progonstva i od progonstva do Isusa. Luka, također, piše da je u Isusu, Sinu Božjem, mnoštvo drevnih obećanja našlo svoje ispunjenje. Ivan, napokon, prikazuje Isusa kao već postojeću Riječ koja je postala tijelo u Isusu.
Veća božićna priča
Tu dolazi Advent. Temeljna je pretpostavka mnogih adventskih tradicija zdrava: Isusovo rođenje je vrhunac svega.
Cijeli Stari zavjet – i prva poglavlja Evanđelja – mogu se promatrati kao iščekivanje Mesije. Čekanje na Isusov dolazak, ispunjenje Božjih obećanja, nešto je što je Božji narod činio stoljećima.
I to činimo i mi u sezoni Adventa ili Došašća, odlučujući razmišljati o Božjem čudu koje je kao malo dijete došlo na zemlju da umre za naše grijehe i donese mir između Boga i čovjeka.
Imajući u vidu Božje obećanje svom narodu, napokon možemo razumjeti anđeosku najavu u Lukinoj božićnoj priči u njezinom potpunijem biblijskom kontekstu:
“Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.” (Luka 2, 10-11)
Isus nije bio obično dijete. Njegovo rođenje nije obično rođenje. Bio je to dolazak samog Boga u ljudskom tijelu i to je najvažniji dolazak u povijesti svijeta. To označava zemaljske početke Božjeg osobnog spašavanja svog naroda od grijeha, patnje, uništenja i smrti. A sve to je previše slavno i veliko da bi se moglo obilježiti samo na jednodnevnoj proslavi, na blagdan Božića.
Dan toliko važan kao Božić nalaže Advent od četiri tjedna pripreme i uživanja. Mi ćemo se vječno čuditi dolasku samoga Boga kako bi spasio svoj narod od njegovih grijeha. Zato su adventska četiri tjedna strahopoštovanja dobro mjesto za početak. U ovih nekoliko tjedana snimamo panoramu vremena – od Kristova rođenja do Njegovog drugog dolaska. Sezona Adventa donosi nam veličanstvenu viziju života i nadu u budućnost koju nam je dao naš Gospodin Isus Krist.
