Između kršćana može postojati duboko neslaganje u vezi političkih stavova. Kako je to moguće? Kako bismo trebali reagirati u slučaju toga? Vjerujem da je ono što Biblija kaže o Isusovim učenicima ono što nas može dovesti do odgovora na ovo pitanje.
Isusovi učenici
Mnogi ljudi mogu biti vrlo zainteresirani za politiku. Ništa drugačije nije bilo među Isusovim učenicima. Lako je moguće da je Jakov volio razgovarati o sportu, da je Toma volio hodati galilejskim brežuljcima, a da je Juda bio zainteresiran za financijski segment, jer je bio blagajnik skupine. No najmanje dvojica učenika bili su duboko uključeni u politička pitanja. A njihovi su se stavovi drastično razlikovali.
Među Isusovim učenicima bio je ”Matej poreznik”. (Matej 10, 3) Matej je skupljao porez za okupatora, Rimljane. S obzirom na to, zaradio si je puno novca i zbog tih postupaka njegovi ga sunarodnjaci nisu voljeli. Nesumnjivo je da je često puta morao objašnjavati svoje postupke.
U idućim se stihovima spominje ”Šimun Kanaanac”. To je aramejski izraz za Šimuna Zelota ili Fanatika. Vrlo je vjerojatno da je on pripadao dijelu naroda koji se najviše, odnosno fanatično odupirao Rimljanima, onome dijelu koji se pobunio protiv Rima, što je dovelo do uništenja Jeruzalema, koje će se dogoditi jedan naraštaj kasnije.
Slijediti Isusa je iznad politike
Matej i Šimun pripadali su skupini od dvanaest učenika, koji su uvijek bili blizu Gospodinu Isusu. Vrlo je vjerojatno da su se obojica morali pokajati za stvari iz njihovih prošlosti, vezanih za politiku. Lako je moguće da je Matej trebao postati svjesniji položaja u kojem su se nalazili njegovi sugrađani, koje je tlačila rimska uprava. Lako je moguće da je Šimun trebao smiriti svoje strasti i odustati od želje za oružanom pobunom protiv okupacije.
Ne znamo. No nema sumnje da je to bilo tako, ako su bili zajedno. Zamislimo situaciju: noć je, Isus i Njegovi učenici su negdje prenoćili, no Matej i Šimun ne mogu spavati. Šimun je mogao pitati Mateja: „Kako ti opravdavaš to što radiš za Rimljane?“ Matej je mogao pitati Šimuna: „Kako ti možeš opravdati svoje militantne stavove, zbog kojih se želiš osvetiti Rimljanima i tako dovesti naše sugrađane u opasnost?“ Da su si obojica postavili takva pitanja, vjerojatnije je da bi jedan drugoga bolje razumjeli. No smatram da se nisu složili u vezi politike.
Stoga, kako i na koji način su njih dvojica mogli biti Isusovi učenici? Vrlo jednostavno: jer slijediti Isusa je nešto što nadilazi politiku. Ono što su oni trebali propovijedati zapisano je u 7. stihu: kraljevstvo nebesko se približilo! Kraljevstvo nebesko je izraz kojeg Matej koristi kako bi opisao Božje kraljevstvo. Nakon što su to propovijedali, trebali su i živjeti u skladu s time.
Briga za bolesne kao primjer
Ako primijenimo taj poziv, koji se odnosi na to da smo zauzeti Božjim kraljevstvom na određenu skupinu, ljude koji su bolesni, mogli biste reći da kršćani mogu učiniti sljedeće:
- korak: pozivamo sve da vjeruju u Isusa, uključujući i bolesne.
- korak: molimo za bolesne kako bi ih Bog iscijelio.
- korak: brinemo se za bolesne.
- korak: otvaramo bolnice.
- korak: organiziramo brigu za bolesne. Ovaj posljednji korak dovodi nas do politike. To je dobar i čak potreban korak za poduzeti. No za razliku od drugih koraka, kršćani ovdje mogu doživjeti neslaganje. U politici se možemo ne složiti jedni s drugima zbog neslaganja u vezi toga koliko nešto može biti sigurno ili opasno: oko toga što funkcionira bolje, državno ili privatno vlasništvo, oko toga što je važnije, sloboda pojedinca ili sigurnost skupine, oko toga hoće li prihvaćanje ljudi iz drugih kultura djelovati kao obogaćivanje naše skupine ili kao prijetnja, o standardima koje možemo nametnuti ljudima i oko toga u vezi čega bi ljudi trebali imati slobodu izbora, oko toga je li takve ideale najbolje ostvariti kroz kršćanski ili nekršćanski-orijentiranu političku stranku.
Kršćani se mogu razlikovati po pitanju politike
Ne postoji izravna crta koja vodi od kršćanstva do velike većine političkih stavova. Politika postoji zbog svetosti života. Zašto eutanazija nije dobra, a u još većoj mjeri zašto pobačaj nije dobar, nešto je o čemu se mora i može govoriti, kako s propovjedaonice, tako i s političke pozornice.
Ali u gotovo svim ostalim točkama postoji niz posrednih koraka koji postoje između vjerskog uvjerenja osobe i njezinog političkog uvjerenja, koji dovode do toga da ljudi koji zdušno vole Boga, imaju različita politička stajališta. Ja bih ovdje rekao: borite se za nešto ako ste uistinu uvjereni da ste u pravu.
No kako se suočiti s ovime, ako su vaši politički oponenti vaša braća i sestre u Kristu? Tužno je kada kršćani jedni druge ”prekriže” zbog različitih političkih percepcija. To tako ne bi trebalo biti. Taj primjer, Mateja carinika i Šimuna fanatika, koji zajedno služe Bogu i proklamiraju Božje kraljevstvo, nama jasno pokazuje nekoliko stvari.
Prvo: svatko od nas može željeti najbolje svijetu, ali se možemo razlikovati s obzirom na uvjerenje kako to najbolje želimo postići. Sjetimo se prizora Nove Zemlje. Ljevičari i desničari će reći da je to ono što oni žele. Ako se ne slažete oko toga kako ta Nova Zemlja može izgledati danas ovdje, niste zbog toga neprijatelji. To samo znači da je jedan od vas u zabludi. A uvijek postoji mogućnost da sam to baš ja.
Drugo je da shvatimo da naša politika, iako mislimo da je ispravna, neće dovesti do te Nove Zemlje. Zbog toga, politiku ne smijemo shvaćati tako ozbiljno. Postoji puno toga što je važnije od politike.
Ako shvatimo ove dvije stvari, to bi nam trebalo omogućiti da jedni s druge gledamo i da se odnosimo s ljubavlju, bez obzira na politička mišljenja i stavove.
Kršćani se slažu u puno važnijim stvarima
Sjetimo se svega onoga oko čega su se Matej i Šimun slagali. Zajedno su ljudima govorili o Isusu. Zajedno su molili. Zajedno su pomagali ljudima. Zajedno su osnivali organizacije za pomoć ljudima.
To je puno! To je ono gdje pronalazimo naše zajedništvo kao kršćani. Kršćani koji glasuju za desno ili lijevo-orijentirane stranke slažu se u vezi svega ovoga i puno više toga.
Božje Kraljevstvo je daleko važnije od država i nacija kojima pripadamo. Ako smo posvećeni tom Kraljevstvu, onda sigurno znamo da smo na pravoj strani. Posvećeni smo ako ljudima svjedočimo o Isusu, ako molimo da Bog pokaže svoju snagu. To činimo ako volimo naše bližnje kao što volimo sebe. To činimo ako radimo i izdvajamo za organizacije koje su usmjerene brizi za čovjeka.
Isto tako, molimo za mudrost, za naše kršćanske sestre i braću, koji su osjetili Božji poziv za činjenje dobra i kroz bavljenje politikom.
Autor: Marten Visser; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
