Izraelcima je u Starom zavjetu hram bio mjesto susreta s Bogom. Ondje su Ga štovali i iznosili svoje molbe. Što znači da je naše tijelo hram Duha Svetoga?
Prije nego što su Izraelci imali hram, imali su šator. U Izlasku 25, 8 Bog zapovijeda Mojsiju: “Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima.” Sljedećih 5 poglavlja u Izlasku govore detaljno kako točno Bog želi da šator izgleda.
Šator nije bio samo lijep. Bio je sveto mjesto. Toliko sveto da kada je čovjek po imenu Uza pružio ruku da pridrži Kovčeg Božji da ne padne, jer se šator pomicao, Bog ga je odmah ubio zbog njegove nečastivosti (2. Samuelova 6, 7).
Što znači da je naše tijelo hram Duha Svetoga?
Uputivši vjernike u Korintu da bježe od seksualnog nemorala, apostol Pavao je rekao:
“Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!” (1. Korinćanima 6, 19-20).
Bog Otac stvorio je naša tijela, Bog Sin ih je otkupio, a Bog Duh Sveti obitava u njima. To naše tijelo čini hramom Duha Svetoga.
Oni koji ne pripadaju Kristu, nemaju Duha u sebi (Rimljanima 8, 9). Dakle, njihova tijela nisu hram Duha Svetoga. Jasno je da je tada najveća stvar koju mogu učiniti za svoja tijela – pretvoriti ih u hram Božjeg Duha. A to činimo stavljajući svoje pouzdanje i vjeru u Isusa Krista kao svoga Spasitelja. Onog trenutka kada to učinimo, Duh Sveti se nastanjuje u nama.
“Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.” (1. Korinćanima 12, 13)
Od tog trenutka naše je spasenje zapečaćeno i zajamčeno (Efežanima 1, 13-14). Duh Sveti će zauvijek biti s nama (Ivan 14, 16).
Budući da Duh Sveti prebiva u nama, trebamo častiti Boga svojim tijelima jer ona “nisu naša”, kao što je rekao Pavao. Mi nismo otkupljeni ni zlatom ni srebrom ni drugim pokvarljivim stvarima, nego dragocjenom, neokaljanom krvlju Isusa Krista (1. Petrova 1, 18-19). Kristova krv nas otkupila iz ropstva grijeha i zauvijek nas oslobodila. A kako su naša tijela Božji hram, trebamo ih koristiti za slavljenje Boga.
Zašto je značajno što nas Bog čini svojim hramom?
Kada je Isus došao na ovaj svijet, eliminirao je potrebu da se hram nalazi na jednom mjestu. Vjernici su postali Božji hram, kuća njegova Duha Svetoga. Zbog njegove krvi koja nas je učinila čistima, možemo znati da smo opravdani i sveti te u nama živi Božji Duh. Postali smo mjesto susreta neba i zemlje kako bismo doveli druge ljude u zajedništvo s Bogom.
Budući da smo sada sveta kuća, sveto tlo, ništa nečisto ne bi smjelo ući u njegovu prisutnost. Drugim riječima, nijedan kršćanin ne smije se baviti grijehom, uključujući seksualni nemoral.
Stoga, kako se ponašamo, razmišljamo i govorimo i što puštamo u hram svojim očima i ušima postaje iznimno važno. Svaka misao, riječ i djelo su presudni. Iako nas nikada neće napustiti, moguće je ražalostiti Duha Svetoga.
“I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!” (Efežanima 4, 30)
Nalažući Efežanima da ne žaloste Duha, Pavao im je rekao: “Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti” (Efežanima 4, 31-32).
Kršćani bi se trebali suzdržati od onoga što može oskvrnuti njihov hram. Budući da nam je Krist dao ova tijela kao privremeni dar, trebali bismo ga častiti njima. To znači da bismo trebali izbjegavati sve što bi moglo dovesti u iskušenje da ih ukaljamo, bilo djelima seksualnog nemorala ili drugim grijesima. Kad ih jednom uklonimo, možemo se još više približiti Kristu, svakim danom postajući sve sličniji njemu.
