Josip je bio Isusov zemaljski otac, čovjek kojem je povjereno odgajati Sina Božjega. Josip je također bio stolar ili vješt obrtnik. Detaljnije se spominje u evanđeljima po Mateju i Luki. Što trebamo znati o Josipu?
Bog je izabrao Josipa da bude Isusov zemaljski otac. Biblija nam u Matejevom evanđelju govori da je Josip bio pravedan. Njegovi postupci prema zaručnici Mariji otkrili su da je bio dobar i osjećajan čovjek.
Kada je Marija rekla Josipu da je trudna, imao je puno pravo osjećati se sramotno. Znao je da dijete nije njegovo, a Marijina nevjera nosila je ozbiljnu društvenu stigmu. Josip je imao pravo razvesti se od Marije, a ona je prema židovskom zakonu kamenovanjem mogla biti ubijena.
Tko je bio Josip?
Iako je Josipova početna reakcija bila raskinuti zaruke, on se prema Mariji odnosio krajnje ljubazno. Nije ju želio izvrgnuti sramoti pa je odlučio djelovati tiho. Ali Bog je poslao anđela Josipu da potvrdi Marijinu priču i uvjeri ga da je njegov brak s njom Božja volja.
Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” (Matej 1, 20-21)
Josip se pokoravao Bogu, usprkos javnom poniženju s kojim bi se suočio. Možda ga je ova plemenita osobina učinila Božjim izborom za Isusovog zemaljskog oca.
Biblija ne otkriva puno detalja o Josipovoj ulozi oca, ali iz Mateja, prvo poglavlje, znamo da je bio izvrstan zemaljski primjer integriteta i pravednosti. Josip se zadnji put spominje u Bibliji kad je Isus imao 12 godina.
Zašto se Josip ne spominje nakon Isusove 12. godine?
Vrativši se s putovanja u Jeruzalem, Isus se odvojio od svojih roditelja, koji su ga na kraju pronašli u hramu kako razgovara s učiteljima. Ironično je da je u to vrijeme – kad je Isus rekao da mora biti u kući Oca nebeskog – prestalo svako spominjanje njegova zemaljskog oca.
Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili. A on im reče: “Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? Oni ne razumješe riječi koju im reče. (Luka 48-50)
Budući da se Josip više ne spominje, većina učenjaka pretpostavlja da je umro prije nego što je Isus započeo svoju javnu službu. Dok dođemo do svadbe u Kani (Ivan 2), tamo vidimo Mariju, ali Josip se ne spominje. Možda je jedan od razloga zašto je Isus ostao kod kuće do svoje 30. godine taj što je imao odgovornost brinuti se za obitelj.
Josipova postignuća
Josip je bio Isusov zemaljski otac, čovjek kojem je povjereno odgajati Sina Božjega. Josip je također bio stolar ili vješt obrtnik. Poslušao je Boga pred teškim poniženjem. Učinio je pravu stvar pred Bogom, na pravi način.
Jasno je da su drugi Josipa prepoznali kao zakonitog Isusovog oca.
Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.” (Ivan 1, 45)
Josipov utjecaj tijekom tih ranih godina morao je biti nevjerojatan. Kad je Isus govorio o Bogu kao o voljenom Ocu, iz svoje je mladosti mogao izvući ljubav kakvu je imao od Josipa.
Josip svjedoči o poslušnosti, vjernosti, a posebno o poštivanju povjerene “očinske” uloge. Čak i kad je mislio da mu je nanesena nepravda, imao je svojstvo osjetljivosti na tuđu sramotu. Odgovorio je Bogu u poslušnosti i vježbao je samokontrolu. Josip je prekrasan biblijski primjer cjelovitosti i pobožnog karaktera.
