Pakao nije privremena, već vječna odvojenost od Boga i svega što je dobro. Ta odvojenost je namijenjena svima koji odbiju Njegovu ponudu milosti tijekom života.
Kroz cijelu Bibliju jasno je da za ljudsku dušu, nakon tjelesne smrti, postoje dva moguća odredišta: raj ili pakao. (Matej 25, 34; 41, 46; Luka 16, 22-23) Oni pravedni baštinit će vječnost u raju, dok će oni nepravedni cijelu vječnost provesti u paklu.
Na samo jedan način možemo ispred Boga postati pravedni: vjerom u Isusa Krista kao našeg Gospodina, priznavanjem Njegove smrti i uskrsnuća kao potreba za opraštanjem naših grijeha. (Ivan 3, 16-18; Rimljanima 10, 9)
Duše onih koji su postali pravedni kroz spasenje, nakon tjelesne smrti odmah odlaze kod Gospodina. (Luka 23, 43; 2. Korinćanima 5, 8; Filipljanima 1, 23)
Vječna odvojenost od Boga
Nepravedni su istjerani, kako bi vječnost proveli u paklu. To vječno prokletstvo opisano je kao vječna tmina (Matej 8, 12), tamnica (1. Petrova 3, 19), Ognjeno jezero (Luka 16, 24; Otkrivenje 20, 14-15).
2. Solunjanima 1, 8-9 opisuje vječne posljedice onih koji su nepravedni u Božjim očima: „u plamtećem ognju, za osvetiti se onima koji ne poznaju Boga i koji se ne pokoravaju Evanđelju našeg Gospodina Isusa. Njihovo kažnjavanje bit će vječna propast, daleko od lica Gospodinovog i sjaja njegova veličanstva.“ Najgore u vezi pakla jest vječna odvojenost od Gospodina.
U paklu neće biti drugih prilika za pokajanje i spašavanje nakon smrti. (Hebrejima 9, 27; Judina 1, 13; Matej 25, 46) U paklu ne postoji prilika za iskupljenje; samo patnja. Razlika između svjetlosti i tame, dobra i zla, bit će vrlo jasna. Biti u paklu znači biti odvojen od Božjeg svjetla (1. Ivanova 1, 5), mira (Efežanima 2, 14), milosrđa (Tužaljke 3, 23-24), radosti (Matej 25, 23) i ljubavi (1. Ivanova 4, 8).
Pakao je vječna odvojenost od svega što je dobro
Biti odvojen od Boga znači biti odvojen od svega što je dobro, jer Bog je izvor svega onoga što je dobro. (Jakovljeva 1, 17)
Isus sam je podnio kaznu za naše grijehe, no sve dok ne povjerujemo u Njega kao u našega Spasitelja i Gospodina, nećemo dobiti oprost i vječni život: „Vjerujte u Gospodina Isusa i bit ćete spašeni.“ (Djela 16, 31)
U Isusu, više nismo osuđeni, nego smo opravdani: „Nema stoga osude za one koji su u Kristu Isusu.“ (Rimljanima 8, 1) Umjesto da sami budemo osuđeni zbog naših grijeha i poslani za vječnost u pakao, Isusova žrtva daje nam mogućnost posjedovanja vječnog života s Njime u raju. (Ivan 3, 16-18)
Prema članku objavljenom na portalu Thecompellingtruth.org
