“Mama, ima li poda u nebu?”
Ne znam, ljubavi, ali nešto mora biti. Pitat ću sutra Boga. Spavaj sada, spavaj maleni.
“Mama, ima li na nebu igračaka?”
Sigurno sunce moje, ima kakvih god želiš. Konj za ljuljanje i ljuljačke, i uvijek slobodno mjesto na ljuljačkama. Tamo se možeš ljuljati koliko god želiš. Tamo možeš i trčati po travi. I više ništa te neće boljeti. I ja ću također doći tamo.
“Mama, a kada ćeš doći k meni?”
Ne znam sine, ali sigurno hoću. A kad dođem, sjest ću, a ti ćeš mi sjesti u krilo.
I više neće biti po tebi nikakvih cijevi, katetera ni zavoja.
Kada dođeš u nebo, tamo će sve biti dobro, tamo će nam se ostvariti snovi. Čak će biti i pod, ako bude trebao.
Sada spavaj dijete, samo spavaj, i ne idi još noćas tamo u nebo.
Autor: Wojciech Majkowski
