Bog odgovara na naše molitve i bolje nego što tražimo. David je molio naizgled nemoguću molitvu, poduzeo je skroman iskorak u vjeri i pouzdao se da će se Bog pobrinuti za njega.
Pobožan kralj, stjeran u smrtonosan kut, uči nas oslobađajuću istinu o molitvi.
U jednoj od najvećih tragedija Biblije, Davidov Sin Abšalom zloupotrijebio je očevu ljubav i urotio se protiv njega. Pobuna se razbuktala, a David nije imao izbora nego pobjeći iz Jeruzalema, ne bi li preživio. (2. Samuelova 15, 14)
Dok je bježao, plačući, bosonog, glave pognute u sramoti, stvari su postajale sve gore. Saznao je da se njegov najcjenjeniji savjetnik Ahitofel, čiji je savjet bio ”kao da se posavjetovao s Božjom Riječju” (2. Samuelova 16, 23) pridružio Abšalomu. (2. Samuelova 15, 12) No u ovim trenucima najvećeg očaja, kada se David mogao srušiti smožden ili kada se mogao samosažaljevati, on se okreće Bogu. David izgovara molitvu:
„Molim Te Jahve, učini da Ahitofelovi savjeti postanu ludost.“ (2. Samuelova 15, 31)
Nevjerojatna molitva
Ako priznamo, možemo reći da, ljudski rečeno, ova molitva izgleda vrlo nevjerojatno, ako ne i nemoguće. Nitko nije bio mudriji od Ahitofela. Tražiti od Boga da učini da Ahitofelov savjet bude pretvoren u ludost bilo kao da tražite da sunce prestane sjati. No za takve nam je trenutke Bog dao sposobnost molitve. Bog sluša samo Svoj narod. Ne molitve o tome da nam da još udobnosti u ionako previše udobnim životima, nego molitve za razdoblja kada je u pitanju život ili smrt.
Svrha molitve nije ponavljanje onoga što već izgleda kao prirodan tijek događaja ili pokušavanje otkrivanja onoga što se već događa. Poanta molitve zasigurno nije u tome da mi pokušavamo savjetovati Boga, kao da je Njemu potreban savjet. (Rimljanima 11, 33-34) Ne, molitva je izgovaranje riječi kako bi se promijenio tijek stvari, tijek smjera događaja.
Molitva je odvojena za trenutke očaja, za trenutke kada smo stjerani u kut, kada je, ljudski govoreći, vrlo nevjerojatno da će se rezultat kakvog smo očekivali dogoditi i kada trebamo Boga. Kada trebamo Božju intervenciju.
Bez Božje intervencije u našu situaciju, ono što se događa, nećemo uspjeti. No ako Bog postoji, ako nas čuje i ako bude djelovao, imat ćemo priliku. Uzroci i posljedice ne određuju dan. Bog ga određuje. S obzirom na sve to, David moli.
Bog čini nezamislivo
Nakon što se David molio, s njime se susreo Hušaj Arčanin, koji je bio odan Davidu, koji se s njime susreo i žalovao s njime. (2. Samuelova 15, 32) David je molio da Ahitofelov savjet postane jalov, no David je isto tako djelovao vjeri. David je poslao Hušaja kao špijuna, da glumi odanost Abšalomu i kako bi možda ”za moje dobro djelovao savjet Hušajev.” (2. Samuelova 15, 34)
Huđaj je otišao i poput Ahitofela, bio je umiješan u Abšalomovu zavjeru. Jedna od prvih zapovjedi odnosila se na pitanje: treba li progoniti Davida ili ga nadvladati dok bude bježao. Ahitofel prvi progovara: „Idi noćas za Davidom, dok je obeshrabren i umoran.” (2. Samuelova 17, 1-2) Ovo izgleda kao normalan savjet. „Savjet je izgledao ispravan u očima Abšaloma i starješina izraelovih.” (2. Samuelova 17, 4) Takav bi savjet zasigurno doveo do Davidova uništenja, da nije bilo Hušaja, koji je nakon toga progovorio:
„Ovaj savjet koji da Ahitofel nije dobar,“ reče špijun. (2. Samuelova 17, 7) Nakon što je to rekao, Hušaj je opisao Davida ne kao slabog i obeshrabrenog čovjeka, nego kao snažnog, bijesnog i iskusnog ratnika. Nakon toga, Bog čini nezamislivo: okreće srca Abšaloma i Izraelaca, zbog čega oni progovaraju: „Savjet Hušaja Arčanina bolji je od savjeta Ahitofelovog.“ Što? Ovo je neočekivani okret događaja. Nešto što se nije moglo dogoditi bez posredovanja Boga. Samo Bog na ovakav način može promijeniti ljudska srca. Nakon toga, 2. Samuelova 17, 14 dodaje objašnjenje: „Gospodin je naime bio tako odredio, da je dobri savjet Ahitofelov bio odbačen, jer je Gospodin htio navući zlo na Abšaloma.“
Nitko nije mogao predvidjeti ovo. Čak ni David to nije tada vidio, dok se molio. Hušajeve prijevarne riječi spasile su Davida, pobuna se bližila svome završetku, što je značilo skori kraj Abšaloma i spas za Davida.
Bog odgovara bolje nego što tražimo
Bog je odgovorio na Davidovu molitvu. Ili ipak nije? Sjetite se kako se kralj molio: „Molim Te Jahve, učini da Ahitofelovi savjeti postanu ludost.“ (2. Samuelova 15, 31) Bog nije odgovorio na tu molitvu. U stvari, 2. Samuelova 17, 14 potvrđuje nam da je Ahitofelov savjet ”bio dobar.” No dalje ne čitamo nikakvu tužaljku, upućenu od Davida prema Bogu, zbog toga što mu Bog nije odgovorio na molitvu. Ne nalazimo tugovanje zbog toga što je Gospodin sakrio svoje lice ili da se oglušio na Davidovu molitvu. Nije bilo tugovanja. Nije bilo frustracije. Nije bilo žalovanja.
David je molio naizgled nemoguću molitvu, poduzeo je skroman iskorak u vjeri i pouzdao se da će se Bog pobrinuti za njega. David nije žalio zbog toga što Bog nije odgovorio na njegovu molitvu. U stvari, David je uživao u molitvi i slavljenju Boga, koji odgovara bolje nego što molimo.
Niti jedan scenarist ne bi mogao to pogoditi
U svome komentaru o 2. Samuelovoj, Dale Ralph Davis komentira:
„Odmah nakon što se David molio, Bog mu odgovara na molitvu. A to je nešto što niti jedan scenarist nije mogao predvidjeti. Naše molitve bivaju odgovorene na takav način. Bog odgovara na njih s obzirom na vrijeme mjesto i način. A kako nam odgovara Bog nas itekako iznenađuje!“
Naš Bog uživa u tomu kada nas oslobađa od toga da smo sami kreatori naših vlastitih priča o spasenju. Kada molimo, naš zadatak nije predviđanje kako će nam Bog priteći u pomoć i da Mu izložimo naše detalje, iako nam naš instinkt govori da upravo to trebamo raditi.
Većinu očeva bi naljutilo to kada bi njihova djeca od njih tražila pomoć i nakon toga im rekla na koji točno način očevi trebaju pomoći svojoj djeci. Očevo je zadovoljstvo kada svoju djecu iznenadi s time kako će im pomoći.
Nasreću, ako i pokušamo savjetovati Boga, naš Otac, koji je na nebesima, je strpljiv. Bog trpi naše greške. Bog nas također želi osloboditi od naše potrebe da Mu dajemo savjete. Ne samo da mi Bogu ne možemo davati savjete, nego možemo vjerovati da je Božje srce daleko otvorenije za svete ishode koje Bog želi da se dogode, nego što su naša srca. Njegovi odgovori na naše molitve, u skladu s Njegovom voljom, nevjerojatniji su nego što možemo povjerovati. Bog voli odgovarati bolje nego što tražimo.
Ne precizno nego znatno
Oni koji hodaju s Bogom i samo određeno vrijeme, mogli su vidjeti da Bog odgovara puno bolje nego što su tražili. To nam, zajedno s Očevim srcem (Luka 11, 11-12) i darom Duha (Rimljanima 8, 26-27) daje veliki poticaj za molitvu i za to da nastavimo moliti. S druge strane, naši ljudski instinkti, naše neznanje i naša nesposobnost u pogledu savjetovanja Boga ne bi nas trebalo odvratiti od molitve, nego bi nas trebali dodatno potaknuti na molitvu, molitvu Bogu koji nam može dati bolje od onoga što smo tražili.
Bog zna. ”Vaš Otac zna.“ (Luka 12, 30) Mi ne znamo. „Ne znamo za što moliti kao što mislimo da znamo.“ (Rimljanima 8, 26) Božji sudovi su neistraživi, Njegove načine se ne može ispitivati. (Rimljanima 11, 33) To su samo dodatni razlozi da Mu se nastavimo moliti.
Već uslišani
Kada Pavao slavi ”Onoga koji je u mogućnosti dati puno više od onoga što Ga molimo,” (Efežanima 3, 20) Pavao nije neki bezumni optimist. Pavao ne očekuje od nas da očekujemo, bez temelja, da ”će najbolje tek doći,” bez čvrstog dokaza u prošlosti i sadašnjosti. Pavao je to dokazao. Njegova je doksologija imala korijen u evanđelju koje je izrekao. Bili smo mrtvi u grijesima, no Bog nas je učinio ponovno žive u Kristu. Bili smo odvojeni i izopćeni, bez nade, no Bog nas je približio k sebi po Kristovoj krvi.
Kroz evanđelja, Bog je već odgovorio bolje nego što smo mogli zatražiti. Krist je došao, umro i uskrsnuo i premda često ne znamo za što točno moliti, znamo da naš Otac voli čuti naše molitve i davati nam bolje nego što smo molili.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za naš portal.
