Samopravedni kršćani ne pitaju Boga za savjet jer oni vjeruju da znaju sve što trebaju znati. Samopravednost je opasna, a ova biblijska upozorenja je razotkrivaju.
Riječ ”pravednost” zvuči vrlo snažno, no ona se vrlo često koristi u pogrešnom kontekstu. Jedna od svjetskih definicija te riječi opisuje pravednost kao djelovanje na ”ispravan i moralan način.” Kako se ti moralni načini definiraju, ovisi o osobi koja se spominje u kontekstu. Zbog ovoga, ova definicija zvuči vrlo subjektivno, ovisi od osobe do osobe i onoga što osoba smatra pravednim.
Kada se vjerovanja i uvjerenja nekoga zasnivaju samo na toj osobi, dobivamo samopravednost. To znači da je ono u što samopravedna osoba vjeruje vrijednije od vjerovanja drugih.
Za kršćane, značenje pravednosti je puno dublje. Oni kršćani koji su etiketirani kao samopravedni određuju sami u što će vjerovati, odnosno ne stavljaju pouzdanje u Boga i Njegovu Riječ nego u sebe.
„Ne prilagođavajte se ovomu svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ (Rimljanima 12, 2)
Kršćani svoje stavove i vjerovanja trebaju uskladiti s onime što Bog uči. Tijekom življenja naših života nikada se ne bismo trebali prilagođavati ovome svijetu. Umjesto toga, Bog oblikuje umove i živote nas, kako bismo mogli slijediti Njegovu volju. Slijediti Boga znači živjeti u skladu s Njime, a ne u skladu s osobnim vjerovanjima.
Zamisao pravednosti prostire se kroz cijelu Bibliju. Postoji jako velik broj primjera pravednih, biblijskih ljudi, poput Abrahama, Joba, sve do Isusa. Svatko od njih živio je pobožan život.
Nadalje, za one koji utjelovljuju pravednost, u Bibliji postoje opisi pravednog života:
„Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.“ (Psalam 1, 1-3)
Ovi stihovi iz prvog Psalma jasno nam prikazuju što jest pravednost, prikazana kroz osobu koja slijedi Boga, a ne grijeh i kroz nekoga tko dobiva dobro od odabira hodanja s Bogom. Pravedan kršćanin živi Božji Zakon danonoćno, što znači svakoga dana cijeli dan, oni žive život kakav je pravedan u Božjim očima.
Najvažniji pokazatelj pravednosti, na temelju ovih stihova, jest da kršćanin živi u skladu s Bogom. Nema naglaska na življenju za ”sebe.” U nastavku slijede 5 biblijskih upozorenja o samopravednim kršćanima.
Zatvoreni um
„Strah od Boga početak je mudrosti, no budala prezire mudrost i upute.“ (Mudre izreke 1, 7)
Kao što znamo, samopravedni ljudi definiraju ono što je za njih moralno i dobro na temelju onoga što oni znaju. No, nama kao kršćanima, izvor mudrosti treba biti Bog. Biblija nas uči da nas Bog vodi kroz razdoblja uspona i padova. (Psalam 23, 2-4) Kroz Bibliju možemo odrediti što jest, a što nije grijeh.
Kako onda kršćanin može biti spojen s Bogom, koji je izvor mudrosti, a u isto vrijeme može biti i samopravedan?
Čovjek nije taj koji određuje što je dobro, a što nije. To čini Bog. Kršćani su pod rizikom od zatvorenosti uma kada prestanu učiti od Boga. Umjesto toga, oni koriste ono znanje koje imaju i vjeruju da je ono dovoljno za življenje udobnog života.
No takav život nije život posvećen Gospodinu. Takav život posvećen je osobi koja ga živi.
Kršćani koji su otvoreni za učenje, koji shvaćaju da postoji toliko toga što ne znaju, postaju poput Isusa. Oni koji ne uče ne mogu se promijeniti niti rasti.
Oni znaju sve (uključujući i sve o Bogu)
„Kako su velika djela tvoja, Gospodine, kako su duboke osnove tvoje! Samo tko je nerazuman, ne shvaća to; samo tko je luđak, ne može to nikada razumjeti.“ (Psalam 92, 5-6)
Samopravedni kršćani ne pitaju Boga za savjet jer oni vjeruju da znaju sve što trebaju znati. Ne samo da posjeduju ”dovoljno” znanja, nego i govore o Bogu kao da su Ga u potpunosti spoznali.
Biblija Boga opisuje na način da je on izvan potpunog ljudskog shvaćanja. (Job 11, 7-8) Čak i najposvećeniji kršćani ne razumiju i nisu u potpunosti spoznali Boga. To znači da će uvijek postojati tajnovitost o Bogu, koja nikada neće biti razotkrivena. Uvijek će biti nešto više što ćemo moći naučiti i otkriti o Bogu.
Kako se može dogoditi da netko smatra da ima potpuno znanje o Bogu i životu? Bog nikome nije dao potpuni uvid i spoznaje o svemu, što znači da ćemo uvijek trebati Božju mudrost.
Manjak ljubavi
„Mudri kriju znanje, a luđakova su usta blizu propasti.“ (Mudre izreke 10, 14)
Prva od najvećih zapovjedi jest da volimo Boga, a druga je da volimo naše bližnje. (Matej 22, 35-40) Samopravedan kršćanin niti jedno od ovoga ne može činiti ispravno. S obzirom na to da je samopravednost usredotočena na samu osobu, svatko tko je samopravedan na druge koji ne budu činili kao ona ili on, gledat će kao da čine pogrešno.
Premda kršćani ne bi trebali definirati ponašanja na temelju Božjih standarda, samopravedni pojedinci na sebe će gledati kao na predstavnike ”ispravnog ponašanja.” Stoga, svatko onaj tko se ne ponaša kao oni ne ponaša se kao pravi kršćanin.
Njihovo ponašanje i riječi prikazivat će prijezir prema drugim vjernicima, što će rezultirati uništenjem. Umjesto njegovanja zajedništva, samopravedni ljudi stvarat će sukobe i razdore u svojim odnosima.
Cijene sebe više od Boga
„Svaki čovjek je pravedan u svojim očima, ali Bog ispituje srca čovječja.“
Grijeh nije uvijek očigledan ljudima, što je jedan od razloga zašto Biblija potiče ljude na boravak u zajedništvu. Grijeh može biti razotkriven i možemo se pokajati, ako je grijeh otkriven, a to je moguće uz pomoć drugih i Boga.
Problem sa samopravednošću leži u tome što ljudi ne vide da rade nešto pogrešno ili čak grješno, čak ni kada im se na to ukaže. Umjesto toga, oni odbacuju savjete Boga i drugih. Samo ono što oni čine i vjeruju je ispravno i ništa drugo.
Ključ za istinsku pravednost jest činjenje onoga što Bog definira kao pravednost, ne mi sami. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, no samo je jedna istina.
Kada kršćani svoje umove usmjere prema Bogu, grijeh neće moći tako lako pustiti korijene. Kršćani će tada biti osnaženi i moći će činiti svakojaka djela za Gospodina. (1. Korinćanima 10, 31)
Samopravedni vole da drugi znaju o njihovoj pravednosti
„Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.“ (Matej 6, 1)
Kako bi samopravedne osobe mogle nastaviti živjeti tako, one trebaju odobravanje društva. Isus je svojim učenicima zapovjedio neka šire evanđelje. Čak i samopravedan kršćanin će to činiti, ali na svoj način.
Ako je njihova vjera uzor za druge kršćane, oni će željeti naučiti druge da se ponašaju poput njih.
Kada samopravedni dođu u interakciju s drugima, bilo da se radi o davanju savjeta, donaciji novca, oni duboko vjeruju da je ono što oni čine i govore vrijednije od onoga što čine i govore drugi. Bez potvrde društva, samopravedni su osuđeni sami na sebe i ono što oni vjeruju. Zbog toga će oni učiniti sve kako bi njihova dobra djela postala znana svima.
Samopravednost ili pravednost?
Biblija jasno govori, postoji samo jedan ispravan način kako kršćanin može biti pravedan; ako slijedi ono što nas Bog uči kroz svoju Riječ. Ako su najveće zapovjedi da volimo Boga i naše bližnje, onda bismo trebali to prikazivati u našim svakodnevnim životima.
To isto tako znači da nam je dopušteno da volimo sami sebe. No, ljubav prema nama ne smije biti na štetu drugih. Ne smijemo uzdizati sebe iznad i na štetu drugih.
Pravedan kršćanin, po definiciji, je kršćanin koji je pomiren s Bogom zahvaljujući savršenoj Kristovoj žrtvi na križu. Kroz naš odnos s Bogom mi možemo slijediti Božja učenja na način da će drugi ljudi biti privučeni prema Bogu, a ne prema nama.
Samopravednost je destruktivna, dok ponizan život vodi do pravednosti, koju dobri Bog može upotrijebiti kako bi stvorio dobar plod, koji će se koristiti za rast i razvoj odnosa.
Autor: Aaron Brown; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
