Nesretna starica je godinu dana živjela bez tekuće vode, mobitela i televizora. Jednog dana je dobri susjed odlučio to promijeniti.
Ljudi često pretpostave da svi oko njih imaju pristup vodi, hrani, struji, da imaju dom i Internet. No, ne živi svatko s tim povlasticama, čak i ako to ne spominju.
Ljudi ponekad pate u tišini. Možda ne znaju kako zamoliti za pomoć, a možda nemaju koga zamoliti za pomoć. Možda ju ne žele. Ovo je jedna takva priča.
Harriet Butler iz New Yorka, živjela je životom koji bi mnogima bio neobičan. Njezina komunikacija i znanje o vanjskom svijetu se svodilo na nekoliko poziva telefonom. Nije imala ni mobitel. Televizor koji ima nikada nije koristila.
Harriet nije znala za pandemiju, za izbore i za mnogo drugih stvari. Uz to, u kući nije imala vode, grijanja, rakun je jeo njezinu hranu za mačke, a krov joj je propuštao.
Harriet je prvo živjela sama u katnici dok se ona nije urušila, a tada se sa svojih devet mačaka preselila u kamp kućicu odmah pokraj svoje urušene kući. Dvorište joj je bilo u jako lošem stanju.
No, Harriet je živjela sa svim tim. Koristila je prijenosne grijalice. Kada je trebala vodu išla je s kanistrima napuniti ju. Njezina želja za neovisnošću ju je spriječila da potraži pomoć.
Susjed joj je odlučio pomoći
Pomoć je došla od njezinog susjeda, Joea J. Bullocka i njegove supruge Tine. On je bivši marinac te je zajedno sa svojom suprugom gledao kako se stanje Harrietinog doma pogoršava.
Iako su se Joe i Tina tamo preselili kako bi bili udaljeni od društva, ipak su odlučili pomoći svojoj susjedi. I prije su joj govorili da im javi ako joj što treba. No uvidjeli su da ona ne želi priznati da treba pomoć, a stanje okoliša u kojem je živjela postajalo je sve gore.
Jednog dana su joj se vrata zamrznula te je Harriet ostala zatočena. Joe je pomogao. Drugi put se komad stare kuće odlomio i pao joj na trijem. Joe je i tada pomogao.
VIDI OVO: Starica (90) u požaru izgubila sve osim Biblije koju ima 75 godina
Pokušavao je pomoći što više može bez da joj smeta ili joj se nameće. No, došla su vremena kada više nije mogao podnijeti njezinu tihu patnju.
Harriet je znala reći što joj sve treba, ali nikada nije htjela prihvatiti pomoć. Joe je podijelio: „Došlo je do toga da sam rekao da je dosta. Nisam ju više mogao pustiti da tako živi. Bila mi je kao posvojena baka.
Nikada joj više neću dati da mi se žali o tome što se kod nje događa. Ona ne prihvaća pomoć, no rekao sam joj da sam tu za nju kada god treba“.
Harriet će uskoro dobiti novu kamp prikolicu. Peć je popravljena, rakuni su otjerani. Vlada će joj slati obroke svaki ponedjeljak.
Harriet voli samotnjački život i nastavit će tako živjeti, no barem će joj biti ugodnije nego prije. I sada zna da joj je pomoć dostupna, samo treba zamoliti za nju.
Nije loše zamoliti za pomoć. Sam Bog želi da podijelimo svoje brige s Njim i s drugima:
„Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas“ (1. Petrova 5,7).
„Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga“ (Izreke 27,17).
Kada dijelimo brige s Bogom i s drugima, onda će nam biti lakše u životu. Bog nije htio da Adam bude sam, a ne želi ni da mi budemo sami.
