Božja nam je moć dostupna kada mu dolazimo u samoći, kada učimo kako usredotočiti i usmjeriti svoja srca i biti tihi pred Njim.
Kada naučimo disciplinu tišine pred Bogom, uviđamo da nam Njegova vodstva stižu jasno, bez mnogo smetnji.
Zato sam se ja odlučio obvezati na to da svakog jutra s Gospodinom provedem pola sata do sat vremena na samotnome mjestu. Ne radim to da bih od Boga dobio odlikovanja za posebne zasluge. Činim to zato što sam umoran od vođenja nepreispitanog života.
Običavao sam moliti i primati Božja vodstva u hodu. No postalo mi je očito da je tempo mojeg života brži od moje sposobnosti da ga analiziram. Iscrpljivalo me to što neprekidno radim, a rijetko promišljam ono što sam učinio. Na kraju dana pitao bih se ima li moj posao uopće kakvog smisla.
Stoga sam razvio vlasiti disciplinirani pristup tišini pred Bogom. To je jedina duhovna disciplina u kojoj sam stvarno ustrajao, a nisam bio ni u kušnji da odustanem od nje jer je moj život učinila mnogo bogatijim.
Nakon što promislim prošli dan i zapišem svoje molitve, moj je duh tih i spreman primati. Tada na komadu papira napišem S, kao slušanje, i zaokružim ga. Potom tiho sjednem i jednostavno kažem: ”Sada te, Gospodine, pozivam da mi govoriš po svojem Duhu Svetome.”
Trenuci s Bogom koji potom slijede jesu oni stvarno važni trenuci. Otuda dolazi autentično kršćanstvo. Ne iz molitava u hodu, ne s kršćanskih koncerata ili konferencija, ne kada jurim ovamo ili onamo, čak ni kada sam zaposlen u kršćanskoj službi.
Na jednoličnoj prehrani aktivnostima nitko ne može postati autentični kršćanin. Sila dolazi iz tišine; snaga dolazi iz samoće. Odluke koje mijenjauju cijeli tijek vašeg života izlaze iz Svetinje nad svetinjama, iz vašeg vremena tišine pred Bogom.
Meni se sviđa moj način smirivanja uma i pripreme za slušanje Božjeg glasa; kod mene on dobro djeluje. No znam da neće djelovati kod svakoga. Neki ljudi ne mogu podnijeti da išta zapisuju, a kamoli da pišu dnevnike i molitve. Njima je možda draže potiho razgovarati s Bogom. Neki su dobri u meditiranju a da ne zapišu ili ne kažu ijednu riječ. Neki mu dolaze ”s radosnim klicanjem” (Psalam 100,2).
Važno je ne slijediti određenu metodu, već pronaći način koji vam odgovara. Sami si skrojite pristup koji će vam primiriti brzi um i tijelo, omekšati srce i osposobiti vas da čujete Božji mirni, tihi glas. Tada, kada ste usredotočeni i fokusirani na Boga, pozovite Ga da vam govori.
Autor: Bill Hybels; prema poglavlju iz knjige ”Molitvom do duhovnog zdravlja”
