Borba s iskušenjima je svakodnevna. Čak i najvjerniji Kristovi sljedbenici mogu biti u iskušenju. Odakle dolazi iskušenje?
Iskušenje je đavlovo djelo da nas odvuče u pakao! Da, mi igramo ulogu u vlastitom iskušenju, ali očito postoji neprijatelj koji dolazi sa svojim mamcima. Zna “zapakirati robu” i učiniti da loše stvari izgledaju dobro. To je zato što zabranjene stvari imaju tajni šarm.
U Bibliji se za iskušenje koriste riječi nasah (hebrejski) i peirazō (grčki). Obje riječi imaju širok raspon značenja koji se mogu prevesti kao “iskušenje” ili “ispitivanje”. U prvom slučaju, riječ upućuje na mamljenje na zlo, dok se u drugom slučaju odnosi na ono što dokazuje naš karakter i pokazuje dubinu ili cjelovitost naše predanosti Bogu.
Zašto Bog dopušta iskušenje?
U jednom je smislu iskušenje rezultat slobode. Mi smo slobodna bića i mora nam biti dopušteno da kažemo ne. Moraju postojati stvarne alternative onome što Bog nudi. Kada bi nas Bog prisilio na da, tada ne bismo bili slobodni i naše da ne bi imalo stvarno značenje. Dalje, ako Bog ne bi dopustio bilo kakve alternative ili ako nam ne bi dopustio da znamo za te alternative, opet bi naše da izgubilo većinu svog značenja. Dakle, na jednoj su razini iskušenja rezultat naše slobode.
Odakle dolazi iskušenje: Koji su izvori iskušenja?
Od presudne važnosti je znati odakle dolazi iskušenje. Tri su izvora: svijet, tijelo i Sotona. Treba napomenuti da Bog nije izvor iskušenja, unatoč tomu što mnogi zaključuju iz fraze u Gospodinovoj molitvi: “I ne uvedi nas u napast” (Matej 6, 13). Ova fraza je molba kojom se traži od Boga da ne dopusti da budemo podvrgnuti iskušenju. Da Bog nije izvor iskušenja, govori se i drugdje u Bibliji:
Ni jedan, kad se kuša, neka ne kaže da je od Boga kušan, jer Bog ne može biti kušan na zlo, a on ne kuša nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. (Jakovljeva 1, 13-14)
Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. (1. Ivanova 2, 16)
1. Svijet kao izvor iskušenja
Riječ “svijet” ovdje ne znači ono što je Bog stvorio, što je dobro i rezultat je Njegove stvaralačke moći. Umjesto toga, “svijet” se odnosi na moći, mišljenja, običaje, prioritete i “vrijednosti” koji su postavljeni protiv Boga i onoga što je On otkrio. Isus kaže:
“Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.” (Ivan 15, 19)
Apostol Pavao kaže:
“Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rimljanima 12, 2)
A svijet nas ipak iskušava; očarava nas svojim ljepotama i sitnicama, udobnošću i prioritetima koji su u biti fizički i prolazni. Vidimo njegovu slavu i lako zaboravljamo Onoga ga je stvorio; tražimo njegove darove i tako brzo zaboravimo Darovatelja tih darova.
2. Tijelo kao izvor iskušenja
Kada se govori o tijelu, ne misli se na fizičko tijelo samo po sebi već na naše brojne grešne nagone. Tijelo je onaj dio nas koji se buni, koji ne voli kad mu se govori što treba činiti, koji se opire istini i ne želi se pokoriti Bogu i Njegovoj Riječi.
“Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.” (Matej 15, 18-20)
“Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite. Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.” (Jakov 4, 1-4)
“Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim.” (Rimljanima 7, 18-19)
3. Sotona kao izvor iskušenja
Neka iskušenja dolaze izravno od Sotone i demona, koji nam sugeriraju zle misli i ukazuju na opake stvari, načine i rješenja. Sotona je također u stanju manipulirati svijetom (budući da je on knez ovoga svijeta) i našim tijelom, jer mu dajemo puno “gumba da pritisne”.
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” (Postanak 3, 1)
Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. (Matej 4, 1)
Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. (Luka 8, 12)
Iskušenjima može biti teško odoljeti. Ali Bog nas nije ostavio kao bespomoćne žrtve iskušenja. Obećao je “put bijega” svima koji se u Njega pouzdaju.
Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. (1. Korinćanima 10, 13)
“Put” nije program, već osoba: Isus Krist. Isus nas ne samo čisti od grijeha, On također razumije i naša iskušenja (Hebrejima 4, 15-16). Zato Mu možemo doći po pomoć.
Ako još niste položili svoje povjerenje u Isusa kao Gospodina i Spasitelja vašeg života, bez obzira koliko je vaš život “dobar”, nikada nećete moći pobijediti iskušenje i grijeh. Jednostavno vjerujte u svom srcu da je Isus uskrsnuo i usnama priznajte da je “Isus Gospodin”. Biblija kaže da ćete biti spašeni. I moći ćete se oduprijeti iskušenju.
