… Ljubav i patnja idu zajedno. To je lijepo izraženo u mnogim ljubavnim pjesmama. Razlozi za to su višestruki:
Prvi izvor patnje: čežnja za apsolutnom ljubavlju. Bog je stvorio čovjeka iz ljubavi i spasio ga je po ljubavi Kristovoj. Duh Sveti ulijeva ljubav Božju u naša srca. Čovjek se vraća Bogu po ljubavi.
Čovjek je najviše gladan ljubavi. Na ovome svijetu čovjek susreće razne ljubavi, ali duboko u svom srcu osjeća i doživljava da ga ništa ne može u potpunosti zadovoljiti.
Prema tome kad se osoba zaljubi, otvore se bezdani njezine duše, ona osjeti ljepotu ljubavi i poželi odmah dohvatiti svu ljubav, odnosno poželi imati vječnu, neprolaznu ljubav. Međutim, duši odmah postane jasno da to ne može dobiti od osobe u koju se zaljubila i koju iskreno voli. I to je glavni izvor patnje i duševnih boli u ljubavi. Otvorena je rana koju samo Božja ljubav može zacijeliti svojom ljubavi. Međutim, osoba toga nije uvijek svjesna pa zadovoljenje traži od osobe u koju se zaljubi. Budući da to od nje ne može dobiti, osjeti se neshvaćenom i zato pati. Rješenje je u tome da osoba shvati da će glad za vječnom apsolutnom ljubavi biti zadovoljena tek od Boga i to u vječnosti. To bi je trebalo potaknuti da više vjeruje Bogu, da ga više ljubi i da bude realnija u svojim očekivanjima od osobe u koju se zaljubila.
Drugi izvor patnje: kršenje Božjih zapovijedi. Na početku, tj. u nastajanju svaka ljubav je čista. U zaljubljenosti ljubav se doživljava kao vječna i ona takva i jest dok je čista i u skladu s Božjom voljom. Nažalost, vrlo brzo se sve više umiješa tjelesna požuda, sebični interesi, želja za sjetilnim užitkom, želja za spolnim odnosima. A kad se prekrši volja Božja i norme koje je Bog dao da se sačuva ljubav, onda se iz te ljubavi povuče božanski element ljubavi. A budući da je afektivna ljubav po svojoj naravi mješavina ljubavi i mržnje, kad se iz te ljubavi povuče božanski element, onda se u toj ljubavi aktivira skrivena mržnja i onda se ostvari ono što kaže ona pjesma: “Od mora ljubavi ostade samo sol”. Ta skrivena mržnja ubija ljubav i osobe počnu patiti i optuživati jedna drugu za nestanak ljubavi. Bog je dao svoje norme i moralne principe da štite božansku ljubav koja je jedina kadra sačuvati ljudsku ljubav od propasti.
Treći izvor patnje: aktiviranje potisnutih bolnih emocija. Patnja u ljubavi, posebno u razdoblju zaljubljenosti dolazi također od aktiviranja potisnutih bolnih emocija iz najranijeg djetinjstva. Većina djece je doživljavala razne strahove od napuštenosti, bila su zanemarena ili čak maltretirana u svome djetinjstvu. Te bolne emocije su morale biti potisnute da dijete mogne preživjeti i normalno se razvijati. Međutim, kasnije kroz život kad se počnu događati dublji zahvati u ljudskoj duši, kao npr. kad se osoba zaljubi, onda se pokrene ocean emocija u njezinoj duši. A to znači da se tada aktiviraju sve potisnute bolne emocije i strahovi od napuštenosti, potisnuta agresivnost, mržnja i sve druge pozitivne, ali i negativne i bolne emocije. To osoba onda doživljava kao veliku patnju i često puta ne zna kako s time izaći na kraj. Osim toga, u razdoblju zaljubljenosti, a također i kod prave ljubavi, osoba se ponaša spontano, odnosno osjeti u sebi slobodu da smije biti ono što jest, jer je povjerovala da je ljubljena osoba voli i prihvaća takvu kakva jest. Zato je to razdoblje tepanja i maženja. Aktivira se u nama zaboravljeno dijete koje se želi maziti, koje voli tepanje, koje voli pokazati i svoju infantilnost. Međutim, upravo ta činjenica često zagorča život onima koji se vole ili su zaljubljeni. Naime, u časovima kad osoba osjeti da smije biti ono što jest, ona nesvjesno izrazi sebe, svoje nesvjesne potrebe i strahove. Najčešće se u razdoblju zaljubljenosti na infantilni način aktivira ljubomora koja mnogim zaljubljenicima zagorča život, a nerijetko i uništi najljepše osjećaje zaljubljenih srdaca. Na koncu recimo još i to da se burne emocije aktivirane u razdoblju zaljubljenosti, kod normalnih osoba, najčešće same od sebe smire. Važno je ustrajati u vrijeme tjeskobe i ne činiti gluposti kad je teško, dok se emocije ne smire. Prema naravi emocija, osoba može biti najviše šest mjeseci u tako intenzivno uzbuđenom emocionalnom stanju zaljubljenosti. Prema tome, ako vaša zaljubljenost nije prerasla u autentičnu ljubav, ili nije jednostavno nestala, a prošlo je već šest mjeseci, onda se ozbiljno zapitajte, što se to s vama događa!
