Ribar je pronašao Angelicu Gaitan (46), ženu nestalu prije dvije godine. Nitko nije mogao ni pomisliti da će je 26. rujna, skoro bez svijesti, ribar naći kako pluta po moru oko kilometar i pol od obale Puerto Kolumbije, u Kolumbiji.
Iscrpljenu ženu sa znacima hipotermije spasio je ribar Rolando Visbal. Prvo joj se obratio na španjolskom, a onda i na engleskom, ne znajući može li ga razumjeti.
Policija ispituje što je radila u prethodne dvije godine i kako je završila u moru.
Na objavljenoj snimci vidi se kako se Visbal i njegov prijatelj Gustavo čamcem približavaju ženi koja pluta.
U prvi mah su pomislili da je u vodi nekakvo deblo, a onda su shvatili da je žena u nevolji. Vukli su je prema čamcu pomoću konopca vezanog za pojas za spašavanje koji su joj prethodno bacili.
Visbal ju je jedva uspio izvući iz vode i podići na brod. Umirio ju je i dao joj vode, ali je ona bila vidno uznemirena te je plakala.
Dvije godine obitelj nije znala gdje se žena nalazi
Kako se navodi, plutala je po moru oko osam sati i primljena je u bolnicu u stanju šoka. U međuvremenu, lokalni mediji su ušli u trag njenoj obitelji. Kći Alejandra Castiblanco izjavila je da dvije godine nije znala gdje joj je majka, ali je odbacila tvrdnje da se htjela ubiti zbog propale veze ili zato što ju je napao bivši ljubavnik.
Alejandra i njena sestra prikupljaju novac kako bi dovezle majku u Bogotu, gdje žive, i nadaju se da će se „obitelj pobrinuti za nju“, prenosi Radio Sarajevo.
Ipak, drugi mediji su prenijeli da je Angelica bila 20 godina u vezi s nasilnikom.
“Zlostavljanje je prvo krenulo tijekom trudnoće, tukao me je. Tijekom druge trudnoće se maltretiranje nastavilo i nisam mogla pobjeći od njega jer su djevojčice bile male. Više puta sam ga prijavljivala policiji, ali bi ga odveli na 24 sata i kada bi se vratio, nasilje se nastavljalo. Odlučila sam otići poslije brutalnog napada. U rujnu 2018. godine mi je polomio glavu i pokušao me ubiti. Hvala Bogu, uspjela sam pobjeći”, započela je svoju ispovijest.
Šest mjeseci je živjela u prihvatilištu za beskućnike
Dodaje da je šest mjeseci živjela u Barankili gdje je završila u prihvatilištu za beskućnike. Tražila je pomoć, ali je ubrzo upala u depresiju.
“Nisam više željela živjeti. Jedna žena mi je pozajmila novac za kartu i otišla sam autobusom direktno do mora. Sjećam se da sam bila na obali, bila sam sama i odlučila sam skočiti u vodu. Pustila sam da me nosi nadajući se kako će noćna mora uskoro prestati”, rekla je.
Nakon toga je izgubila svijest. Poslije svega, sretna je što je preživjela.
“Hvala Bogu da sam živa, što mi je poslao spasioce. Vratili su me u život i odveli do bolnice gdje primam neophodnu pomoć”, zaključila je.
, ženu nestalu prije dvije godine. Ona sada zahvaljuje Bogu što je živa i što joj je poslao spasioce.){kind=link}