Većina nas zna što znači kada srce klone: prazno je poput posude koju čovjek isprazni i okrene ju naopako. Klonulo srce je kao brod savladan burom.
Ovo nastane kada čovjek spozna svoju grešnost, a Gospodin dopusti nečistoj dubini naše bijede da se uzburka i izbaci mulj i nečistoću. I od razočaranja klone srce, valovi prelaze preko nas, a mi smo kao razbijena školjka koju zapljuskuju valovi i bacaju posvuda.
Neka je slava Bogu što u takvim trenucima nismo bez utjehe – naš Bog je pristanište brodovima gonjenim burom, utočište zalutalim putnicima. Njegova milost je iznad naših grijeha, Njegova ljubav sve nadmašuje.
Vrijedni sažaljenja su ljudi koji se uzdaju u manje stvari nego što su oni sami. Naše pouzdanje je usmjereno prema uzvišenom i slavnom Gospodinu.
On je Stijena koja se ne mijenja i visoka Gora kojoj bura ne dopire ni do podnožja. Bura ga ne uznemiruje, On njome upravlja prema svojoj volji. Ako smo pod zaštitom ove dostojanstvene Stijene, oduprijet ćemo se i uraganu, pod okriljem ove moćne Stijene je potpuni mir.
U kakvu zabludu i zbrku može često zapasti naš nervozni um! Zato nam je potreban vodič u Božji zaklon.
Čitatelju, čuj ovu molitvu: ”O Gospodine, naš Bože, neka nas Tvoj Duh nauči putu vjere, vodi nas u Tvoj mir. Vjetar nas goni na pučinu, kormilo ne sluša naše slabe ruke; Ti — Ti jedini nas možeš provesti između udubljenih i oštrih klisura i dovesti nas u sigurno pristanište. Kako ovisimo o Tebi! Trebamo Te da nas vodiš k sebi. Ako smo mudro upravljani i usmjereni u spasenje i mir — to je Tvoj dar i samo Tvoj. Učini danas svako dobro svojim slugama!”
Autor: Charles Spurgeon
