Kao kršćani, želimo se uvijek držati biblijskih, a ne svjetovnih standarda. Iz tog razloga neki se pitaju trebaju li kršćani slaviti rođendan ili ne.
Kršćani mogu slaviti rođendane. U Bibliji nema ničega što to zabranjuje, niti postoji bilo kakav razlog zašto bi se slavljenje rođendana moglo smatrati nerazboritim.
Što Biblija kaže?
Biblija kaže da se radujemo danu koji je Gospod stvorio. Trebali bismo slaviti život jer ga je Bog stvorio.
Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu! (Psalam 118, 24)
Treba slaviti svaki novi dan koji nam Gospodin pruža, jer nam je stavio dah u pluća i darovao nam sposobnost sudjelovanja u životu. Biblija nam ne zapovijeda da jednom godišnje slavimo dan svog rođenja, ali kaže da trebamo zahvaljivati Bogu.
Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i – zahvaljuje Bogu. (Rimljanima 14, 6)
Jesu li proslave grijeh?
Kad pomislimo na rođendane, to podrazumijeva okupljanje i zabavu s ljudima koje volite. Isus je također sudjelovao u slavljima. Njegovo prvo čudo bilo je pretvaranje vode u vino na svadbenoj gozbi i sudjelovanje u njoj. Židovska vjenčanja trajala su danima. Jelo se, pilo i veselilo.
Isus je sudjelovao u nekoliko proslava, koje su obavljene na način koji je još uvijek bio častan Bogu. No, također je govorio o tome da budemo “budni”. Božja Riječ kaže:
Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli. Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja. I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom! (Efežanima 5, 15-18)
Trebaju li kršćani slaviti rođendan?
Bog nas poziva da se radujemo. On želi da se ohrabrujemo i potičemo na dobar hod u vjeri. Budući da Biblija ne kaže ništa protiv proslave rođendana, svatko može odabrati želi li ga slaviti ili ne. Ako se netko odluči slaviti rođendan, prvo bi trebao dati čast Bogu koji ga je stvorio. Trebali bismo prepoznati dar života koji Bog daje. On je taj koji nam daje dah.
I ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i – sve. (Djela 17, 25)
Dobro je brinuti se za svoje prijatelje i obitelj i pokazati im koliko je njihov život važan. Bilo da je to svaki dan svjesnim naporima da pokažete ljudima koje volite da su važni ili priređivanjem proslave, svatko treba pokazati voljenima da mu je stalo do njih.
Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite. (1. Solunjanima 5, 11)
Najvažnije je slaviti Boga, bez obzira na sve, i poput ranih kršćana usredotočiti se na dijeljenje Evanđelja svih dana svog života. Baš kao i oni, trebali bismo i mi. Rani kršćani stvorili su okruženje u kojem su se vjernici okupljali kako bi se međusobno poticali, korili i jačali vjeru.
I mi bismo to trebali učiniti. Najveća je zapovijed prvo voljeti Boga svim bićem, a zatim voljeti druge poput sebe. Mi smo Kristovo tijelo i u tome bismo trebali hodati.
Hvalite Boga za živote drugih oko vas, pokažite im da vam je stalo i da su važni. Hvalite Boga za dar života!
