Trpjet ćemo na trenutak (u usporedbi s vječnošću), a zatim će nas naš Bog obnoviti od svake naše slomljenosti, učvrstiti od svih naših nesigurnosti, ojačati od svih naših slabosti i utemeljiti u svoj našoj slavi.
Pume otkrivaju ranjivost u svom plijenu i napadaju najslabije – mlade, bolesne, povrijeđene. Istraživanja su potvrdila ovu instinktivnu okrutnost. To je način na koji puma živi, slijedi miris patnje i naslađuje se svime što nađe.
Neprijatelj vaše nade i sreće lovi s istim instinktom, gaji hladnokrvnu i nemilosrdnu glad prema slabima i ranjenima. Sotona obilazi kao ričući lav i traži koga da proždre (1. Petrova 5,8). I zato što je pametan, mnogo vremena provodi među ranjenima. Vreba u zasjedi s lažima u želji da pojede one koji su krhki i ranjivi.
Škola za patnju
Petar je znao kakav je osjećaj kada se Sotona okomi na njega u teškim okolnostima, kada se odjednom našao hvatajući zrak i utapajući se u napasti, kada mu je ponestalo snage da se bori te bio nadvladan. Napustio je i zanijekao Isusa u noći kada je umro – ne jednom, već tri puta (Luka 22,60). Poput ranjenog ili bolesnog laneta koje očajnički pokušava pobjeći pumi, nekad uvjereni i jaki Petar postao je bespomoćni plijen.
No, prije nego što je Isus završio na križu, molio je za Petra, da njegova vjera ne malakše, i da će njegova služba ponovno ustati iz pepela straha i poraza.
„Šimune, Šimune! Evo, Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. No ja se pomolih za tebe da tvoja vjera ne malakše; pa kad se ti povratiš, učvrsti svoju braću.“ (Luka 22,31-32)
A isti Petar kojeg je savladao strah pred malenom sluškinjom, negirajući da je ikada poznavao Isusa (Luka 22,56), kasnije je bio razapet zbog svoje kršćanske vjere. I prije nego što je hrabro umro svjedočeći svoju ljubav za Isusa, napisao je pismo kršćanima koji pate posvuda i za sva vremena, čak i danas.
Petar je naučio da Sotona voli loviti među ranjenima, ali također je naučio da nas Bog dobro oprema za borbu, čak i u boli i slabosti. Bog sije nesavladive istine u naša ranjiva srca, a zatim čuva našu vjeru svojom beskrajnom moći (1. Petrova 1,4-5). Ovo su pet istina u koje trebamo vjerovati kad prolazimo kroz dolinu, a koje stoje nasuprot svih laži koje Sotona skriva u sjeni.
- Sve vaše patnje jednog dana će završiti.
Petar piše kao onaj koji je trpio, braći i sestrama koji će trpjeti zbog svoje vjere u Isusa (1. Petrova 4,12-13). Bolni trenuci u životu – kakvi god bili – oni su u kojima ćemo najvjerojatnije sumnjati u Boga i ići svojim putem. Sotona kaže:
Bogu nije stalo do boli koju prolaziš.
Bog ionako nije u stanju ništa učiniti po tom pitanju.
Uznemirenost, jad, nedaća nikada neće završiti.
No, Petar kaže: „Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u pravo vrijeme“ (1. Petrova 5,6). Vaša trenutna patnja prisutna je samo na kratko vrijeme (1. Petrova 1,6), čak i ako je to ostatak vašeg zemaljskog života. A uskoro, Bog će vas podići („uzvisiti“) iznad tih teških okolnosti i staviti u njegovu sigurnu, dovoljnu i vječnu prisutnost, daleko od svega čega ste se bojali i zbog čega ste patili u ovo vrijeme (vidi također Rimljanima 8,16-18 i Jakovljeva 4,10). On će iscijeliti svaku ranu, nadoknaditi svaki gubitak i obrisati svaku suzu (Otkrivenje 21,4).
Umjesto da na naše patnje odgovaramo ponosnim ogorčenjem, mi šokiramo svijet strpljivom, čak i radosnom, poniznošću. Slijedimo Isusa, „koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ“ (Hebrejima 12,2) – „ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti“ (Filipljanima 2,8). On je trpio sve poznajući sreću koja ga čeka na nebu.
- Bog vas nije u stanju samo čuvati, već također brine za vas.
Kako poniznost izgleda usred teškoća i boli? „Ponizite se… Svu svoju brigu bacite na nj, jer on se brine za vas“ (1. Petrova 5,6-7). Umjesto da prkosno bacite svoju nevolju natrag na Boga, ponizno mu predajte svaki strah s ljubavlju i pouzdanjem. Poniznost odbija odnositi se prema Bogu kao nesposobnom ili bezosjećajnom šefu, već mu dolazi, čak i u patnji, kao suosjećajnom i brižnom Ocu.
Isus kaže: „Pogledajte ptice nebeske: ne siju niti žanju, niti sabiru u žitnice, a vaš ih Otac nebeski hrani. Niste li vi mnogo vrjedniji od njih?“ (Matej 6,26). Ako bismo doista vjerovali da je Bog sve stvorio, da ima apsolutno sve pod kontrolom i da brine za nas poput Oca, onda se ne bismo odupirali njemu i njegovoj volji kao što činimo, čak i kada nam u životu bude teško.
- Naša patnja u ovom životu nas podsjeća da smo u ratu.
Petar nastavlja: „Budite trijezni, bdijte, jer protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre“ (1. Petrova 5,8). Sve ono što bi nas moglo iskušati da sumnjamo u Boga i njegovu dobrotu namijenjeno je da nas dovede k njemu, i dokaže da on vodi ogromnu duhovnu borbu za naše živote. Snažan, uvjerljiv i kreativan neprijatelj nas želi ubiti.
Kao vremenski veteran životnog rata, Petar je ranije napisao: „Ljubljeni, zaklinjem vas kao pridošlice i došljake da se klonite tjelesnih požuda koje vojuju protiv duše“ (1. Petrova 2,11). Kada smo razočarani i potlačeni, Bog nas budi iz naše samodopadnosti i osjećaja da na nešto imamo pravo i premješta u realnost života koja je dublja i važnija od naših okolnosti.
- Koliko god se osjećate usamljeni u vašoj patnji, niste sami.
Vi ste u ratu, ali niste sami. Bog je s vama i stalo mu je do vas (1. Petrova 5,7) – i Petar još kaže: „Oduprite mu se [đavlu] čvrsti u vjeri, znajući da iste patnje podnose vaša braća po svijetu“ (1. Petrova 5,9). Borite se protiv napadnih sotonskih laži znajući da ste rame uz rame u vojsci s ostalim vjernicima.
Možda ne znate nikoga tko trpi na isti način kao i vi u vašem neposrednom okruženju, ali niste sami među kršćanima u svijetu i u povijesti. Bog se pobrinuo za njih, i želi da znate da će se pobrinuti i za vas. I dok potrebe oko vas možda nisu identične, one su stvarne, i često intenzivne i nadmoćne. Vojna strategija za potrebite, povrijeđene i opremljene kršćanske zajednice glasi: „Nosite bremena jedni drugih, i tako ispunite zakon Kristov!“ (Galaćanima 6,2).
Božje beskrajno bogatstvo i moć pobrinut će se za Božje slabe i one koji trpe, snaći će ih Božje beskrajno milosrdno suosjećanje i briga kada su okupljeni zajedno i drže se za Božju Riječ, osobito njegovih obećanja.
- Bog ne samo da će ukloniti vašu patnju, već će iscijeliti svaku ranu i obnoviti sve na vječno dobro.
Patnja neće biti posljednji zapis vašeg života. Ako se radosno ponizite i predate u Božje ruke i njegov plan, on će vas uskoro uzvisiti. Na taj dan, „Bog svake milosti, koji nas pozva u svoju vječnu slavu u Kristu Isusu, sâm neka vas, pošto malo potrpite, usavrši, učvrsti, ojača, utemelji“ (1. Petrova 5,10).
Trpjet ćemo na trenutak (u usporedbi s vječnošću), a zatim će nas naš Bog obnoviti od svake naše slomljenosti, učvrstiti od svih naših nesigurnosti, ojačati od svih naših slabosti i utemeljiti u svoj našoj slavi. Na mjesto našeg slomljenog i bolnog postojanja na zemlji bit će beskrajno iskustvo najveće radosti koju nikada niste spoznali niti okusili (Psalam 16,11).
Autor: Marshall Segal; Prijevod: Vesna L.
