Kakav je samo blagoslov u kušnji!
Mi se nagonski povlačimo od nje i mnogo puta posredujemo kod Gospodina da je uzme. Ali tek kad prođe, prepoznajemo je kao blagoslov. Tek kad zapjevamo pjesmu pobjednika, razabiremo ljubav koja ju je poslala te prepoznajemo da je u svemu bila Očeva ruka.
Kušnjom ne mislim obvezno na napast grijeha. I ona može biti, ali ako je tako, moramo prepoznati da nam je i to poslano s nekom svrhom. Nitko ne može upoznati sama sebe dok nije prošao kroz kušnju. Snaga samog Isusa bila je dokazana njegovom pobjedom nad đavlom na gori.
Postoji jedno stanje iskustva u kojem se kršćanin može radovati i u svojoj kušnji. Postoje ulice utjehe kojima putuje dok ga životne kušnje okružuju. Kušnja može biti mračan oblak koji mu prekriva duh. Kušnja može biti napad na tvrđavu vjere. Kušnja može biti ustrajna sumnja koja silom želi ući u um. Kušnja može biti strah koji pokušava uznemiriti mir duše. Kušnja ima tisuću ogrtača i isto toliko maski. Kušnje iskrsnu u najneočekivanija vremena i na najneočekivanijim mjestima. Dok smo na zemlji, kušnje su potrebne, ali naše se srce raduje jer zna da ćemo jednoga dana živjeti u zemlji gdje kušnje nikada ne dolaze.
Dopušteni sotonini napadi na dušu ne znače da vas je Gospodin predao vlasti đavla. Svijet u kojem živimo pun je sukoba. Ali upravo iz naše bitke dolazi trijumf. Kršćanin ne može imati pobjedu ako nema suprotstavljanja kroz koja mora pobjedonosno proći. Nitko ne može biti pobjednik ako nije imao što pobijediti. Pobjedonosni život nije onaj koji je bez ikakva suprotstavljanja. Svatko nagonski pokušava izbjeći borbu, ali u žestini bitke razvija se karakter i rađa povjerenje u Boga.
Autor: Charles S. Price
