Molitva bez očekivanja je molitva bez moći. Molitva nikada ne treba biti nešto što se samo odrađuje ili zbir praznih riječi koje bivaju izgovorene ”u vjetar”.
Volio bih da mogu reći da je moj molitveni život definiran konzistentno autentičnošću i nepokolebljivom vjerom.
No ako ću biti iskren…
Molitva je jedno od područja u kojem se najviše borim u svome hodu s Bogom. Borim se s time kako bih mogao dovoljno usporiti za molitvu. Borim se s pronalaskom nekog mjesta gdje ću biti u tišini i sam.
Borim se s ”velikim” molitvama i s molitvama koje zahtijevaju vjeru. Borim se s time da moje molitve budu konzistentne i žarke. Čak se ponekad borim i s obećanjem koje sam dao da ću se moliti za nekoga.
Ono što sam nedavno uvidio jest da je ono, s čime se najviše borim u vezi molitve zapravo moje vlastito očekivanje. Otkrio sam da je moj najveći problem u vezi molitve taj što se krećem usporedno sa zbivanjima.
Volim naše zajedničko molitveno vrijeme u crkvi, jer me to podsjeća da se trebam moliti s vjerom i očekivanjem. Svakog tjedna se nalazimo kako bismo molili zajedno i to je nešto prekrasno. Također je vrlo jasno da postoji atmosfera očekivanja.
VIDI OVO: 7 jednostavnih koraka za poboljšanje molitvenog života
Ne postoji drugo objašnjenje zašto bi se stotine ljudi sastalo usred tjedna i zajedno molilo na istome mjestu. Ne sastajemo se samo kako bismo se molili. Sastajemo se kako bismo molili i kako bismo gledali kako Bog djeluje.
Možete pomisliti kako nema puno smisla prolaziti kroz molitvu, ako osoba ne očekuje da će se nešto dogoditi, no uvjeravam vas da se to vrlo jednostavno može dogoditi. U mom slučaju, ne radi se o tome da sumnjam u Božju moć, već jednostavno upadnem u obrazac kršćanstva ”na popisu”.
Umjesto da molitva bude dio mog odnosa s Ocem, moje molitve postanu religiozni zadaci. Umjesto da molim s očekivanjem iz dubine srca, molim često kao dio odrađivanja nekakvog zadatka. Dopustim da molitva postane više disciplina od užitka, više dužnost od posvećenja.
Molitva bez očekivanja je molitva bez moći. Ono što sam naučio, promatrajući sobu punu ljudi koji mole s očekivanjem, jest to da ako molim bez očekivanja, zapravo molim bez vjere. Molitva bez vjere zapravo nije molitva; to je samo prazna religija.
Molitva nikada ne treba biti nešto što se samo odrađuje ili zbir praznih riječi koje bivaju izgovorene ”u vjetar”. U stvari, Isus je posebice upozorio na ovakve vrste molitvi, bez vjere i bez srca. To čitamo u Matejevom evanđelju 6, 7: „Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani“.
Molitva je jednostavno razgovor s Ocem koji je prožet vjerom. To je ponizan čin u kojem naše prirodne stvari predajemo natprirodnom Bogu.
Ne smatram da molitva treba izgledati na određen način ili da treba zvučati na određen način kako bi ju Bog mogao čuti. Ne smatram da moramo klečati ispred kreveta ili da trebamo biti zaključani u tihu sobu za molitve. Isto tako, ne vjerujem da Boga dugačke molitve impresioniraju, niti da Ga kratke razočaravaju. Vjerujem da Bog od nas želi da budemo iskreni s Njime i da molimo s onom vjerom koju posjedujemo.
VIDI OVO: Kako moliti i vidjeti rezultate?
Uvijek možemo moliti s očekivanjem, jer Bog uvijek čuje i odgovara na naše molitve. To možda neće uvijek biti ”da”, ali će uvijek biti ono što je u najboljem interesu za nas, bez obzira na to razumijemo li to ili ne. Tim Keller to objašnjava: „Bog će nam dati ili ono što smo Ga molili ili će nam dati ono što bismo Ga molili, kada bismo znali sve što On zna“.
Uvijek znajte da se molimo Bogu koji je Bog čuda. (Psalam 77, 14) Bogu koji podiže mrtve i koji iscjeljuje one slomljena srca. (Psalam 147, 3) Bogu koji daje vid slijepima i snagu slabima. (Izaija 40, 29) Bogu koji je sposoban učiniti daleko više od onoga što bismo Ga mogli zamoliti ili što bismo mogli zamisliti. (Efežanima 3, 20)
Molitva je previše snažna da bismo dopustili da rutina ili religija ukradu njezinu učinkovitost.
Autor: Tyler Speegle
