Odlaze li novorođenčad i mala djeca u raj kada umru? Jesu li djeca odgovorna pred Bogom prije nego što dovoljno sazru?
Iako su se stope smrtnosti novorođenčadi na Zapadu smanjile tijekom posljednjih nekoliko stoljeća, vječna sudbina umrlih beba i dalje je stvar koja brine mnoge kršćane. Pitanje je lako postaviti, ali teško odgovoriti.
Biblija izričito ne odgovara na pitanje odlaze li djeca koja umru na nebo. Međutim, na temelju Biblije se može prikupiti dovoljno neizravnih informacija kako bi se dobio zadovoljavajući odgovor koji se odnosi na novorođenčad, kao i na djecu s mentalnim hendikepom i druge.
Čovjekova grešna narav
Biblija govori da su svi koji su rođeni od ljudskih roditelja rođeni s naslijeđenom Adamovom grešnom naravi. Zbog nje ćemo neizbježno griješiti. To se često naziva istočnim grijehom.
Iako je Bog stvorio Adama i Evu na svoju sliku, Biblija kaže da, jednom kad su Adam i Eva pali i postali grešni, Adam je dobio sina “na njegovu sliku, kojemu nadjenu ime Šet” (Postanak 5, 3). Sva su ljudska bića naslijedila grešnu narav kroz Adamov neposluh. Adam je postao grešan i tu je grešnost prenio na sve svoje potomke.
Bog se duboko brine za djecu
Nažalost, Biblija nam ne nudi direktan odgovor odlaze li novorođenčad i mala djeca u raj kada umru. Međutim, na temelju nekoliko odlomaka, kao i razumijevanja Božjeg karaktera i Njegovog ophođenja s ljudima, možemo razviti dobru ideju o tome kako On djeluje u takvim situacijama.
Prvo, Biblija jasno uči da se Bog duboko brine za djecu.
Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. Nato će im Isus: “Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!” (Matej 19, 13-15)
Iako ovi stihovi ne tvrde da djeca odlaze na nebo, pokazuju Božje srce prema djeci. Stvorio je i brine se za djecu, a osim toga, uvijek ispunjava Svoju savršenu volju u svim okolnostima.
Psalmist nas podsjeća da je Bog “milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost” (Psalam 86, 15). On je Bog koji je postao čovjekom da bi mogao umrijeti za naše grijehe na križu. On je Bog koji će utješiti kršćane na nebu, jer “otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu” (Otkrivenje 21, 4).
Odlaze li novorođenčad i mala djeca u raj kada umru?
Odgovor nalazimo u smrti bebe koju su dobili kralj David i Batšeba. 2. Samuelova 11-12 navodi da je kralj David dva puta sagriješio.
A jednoga dana predveče usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. (2. Samuelova 11, 2)
David je popustio iskušenju. Njegov je prvi grijeh bio preljub s Batšebom, Urijinom ženom. Ali stvari su krenule po zlu jer je Batšeba začela (2. Samuelova 11, 5). Kralj David nije želio da se otkrije njegov grijeh. Stoga je odlučio da Urija bude ubijen, a zatim da se oženi Batšebom. Njegov je plan dobro prošao. Naredio je generalu da postavi Uriju na ratno bojište i on je ubijen u ratu (2. Samuelova 11, 10-17). Tada se kralj David oženio Batšebom.
Mislio je da je na sigurnom. Ali Bog je znao! Bog je poslao proroka Natana kralju Davidu da ga suoči s oba njegova grijeha. Kazna za grijeh bila je krvoproliće u obitelji, počevši od smrti Batšebinog djeteta.
Dijete je živjelo samo sedam dana. Nakon što je dijete umrlo, Davidove su se sluge šokirale što je prestao žaliti. David je objasnio da njegovo žalovanje neće vratiti bebu u život, ali jednog će dana “otići k njemu”. David je bio vjernik, iako je pao u grijeh, ali se kasnije za sve pokajao Bogu. Vjerovao da će nakon smrti biti kod Boga.
A on odgovori: “Dok je dijete bilo živo, postio sam i plakao jer sam mislio: ‘Tko zna? Jahve će se možda smilovati na me i dijete će ostati živo!’ A sada, kad je umrlo, čemu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!” (2. Samuelova 12, 22-23)
Prije nego što djeca sazriju dovoljno da mogu razaznati dobro i zlo, čini se da ih Bog ne smatra odgovornima. Mališani griješe i nose Adamovu pokvarenu narav, ali nemaju sposobnost razumijevanja dobra i zla, te su prema našem mišljenju pod Božjom milošću.
