Zašto Bog dopušta od rođenja urođene mane ili bolesti? Jesu li za to krivi djetetovi roditelji i Bog se na neki način osvećuje?
Postoje ljudi koji tvrde da Bog ne želi da bilo koji kršćanin pati od urođenih mana ili bolesti. Ali primijetite što Bog kaže u Izlasku:
“Tko je dao čovjeku usta?” – reče mu Jahve. “Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, Jahve!” (Izlazak 4, 11)
Ovaj stih samo je jedan od onih koji otkrivaju da Bog dopušta da ljudi imaju urođene mane ili bolesti kao rezultat čovjekova pada u grijeh u rajskom vrtu.
Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt… (Rimljanima 5, 12)
Otada grijeh pustoši ljudski rod. Urođene mane nastaju zbog grijeha … ne zbog grijeha koje su počinili roditelji ili dijete, već zbog samog grijeha.
Zašto Bog dopušta da se dogode loše stvari?
Knjiga o Jobu bavi se pitanjem nerazumijevanja zašto Bog dopušta da se događaju neke stvari. Bog je dopustio Sotoni da učini sve što želi od Joba, osim da ga ubije. Kakva je bila Jobova reakcija? Rekao je: “Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u njega” (Job 13, 15). “Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1, 21)
Job nije razumio zašto je Bog dopustio da se dogode mnoge ružne stvari, ali znao je da je Bog dobar i zato je nastavio vjerovati u Njega. U konačnici, to bi trebala biti i naša reakcija. Bog je dobar, pravedan, pun ljubavi i milosrdan. Često nam se dogode stvari koje jednostavno ne možemo razumjeti. Međutim, umjesto da sumnjamo u Božju dobrotu, naša bi reakcija trebala biti da Mu vjerujemo.
Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze. (Izreke 3, 5-6)
Bog ponekad koristi neke loše stvari za Njegovu slavu
U evanđeoskim izvještajima o Isusovom životu i službi piše da je Krist to rekao o Lazarovoj bolesti:
“Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.” (Ivan 11, 4)
Lazarova bolest imala je svrhu. Njegova je bolest zamišljena tako da donese slavu Bogu. U stvari, čitamo da je Isus ostao u Betaniji i nije požurio izliječiti Lazara (Ivan 14, 6). Kasnije Marta izjavljuje da je Lazar umro jer Isus nije požurio da ga izliječiti. Nakon što je Isus stigao, odgovorio je Marti da je uskrsnuće Lazara iz mrtvih bilo na slavu Božju.
U Ivanu 9, 2-3 rečeno nam je da su Kristovi učenici mislili da je čovjek imao urođenu manu zbog vlastitog grijeha ili grijeha svojih roditelja. Isus je odgovorio da ni čovjek ni njegovi roditelji nisu zgriješili. Rođen je slijep “da se na njemu očituju djela Božja” (Ivan 9, 3)
To otkriva da neki ljudi imaju tjelesne nedostatke zbog Božje slave, a ne zbog bilo kojeg grijeha. Također, otkriva da imamo pogrešan pogled na tjelesne nedostatke. Vidimo ih negativno zbog zemaljskog uma. Pokušavamo život na ovoj planeti učiniti poput neba. Ali nebo je tamo gdje neće biti patnje (Otkrivenje 21, 4).
Zašto Bog dopušta urođene mane ili bolesti od rođenja?
Odgovor na ovo pitanje mora biti: “Ne znam.” Nikada nećemo moći u potpunosti razumjeti Boga i Njegove putove. Pogrešno je kada postavljamo pitanje zašto Bog dopušta da se nešto loše dogodi. Jednostavno, poput Joba, moramo vjerovati da je On pun ljubavi, dobar i milosrdan, čak i kad se čini da dokazi ukazuju na suprotno.
Urođene mane i bolesti su rezultat grijeha. Bog je pružio “lijek” za grijeh poslavši Isusa Krista da umre za nas.
A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. (Rimljanima 5, 8)
Jednom kad dođemo u nebo, bit ćemo slobodni od nevolja, patnje, bolesti i smrti. Do tog dana morat ćemo se nositi s grijehom, njegovim učincima i posljedicama.
