Božja je želja da Njegov narod čuje i slijedi Njegov glas. U svojoj nutrini čujemo mnoštvo glasova.
Većina su reakcija na događaje oko nas,odnosno na događaje koji su se zbili u bliskoj prošlosti ili se upravo događaju.
To je površinska nutarnja cirkulacija misli koja nema veliku vrijednost.
Međutim, postoje glasovi o kojima ovisi kvaliteta našeg života i sama naša vječnost. Budući da smo kao duhovna bića sposobni čuti glasove duhova, ne možemo prenaglasiti važnost razlučivanja izvora ovih glasova, te osobne odluke o podlaganju Božjem glasu.
Samo su dva duhovna izvora iz kojih čujemo glasove koji nas oblikuju u osobe kakve postajemo. To su:
- Bog; 2. Đavo, odnosno njemu podložni duhovi. Važno je znati da sigurno čujemo te glasove i da ne možemo pobjeći od toga da se podložimo jednom od njih.
Ukratko ćemo nabrojati osnovne odlike Božjeg glasa, odnosno riječi, slika i dojmova kojima Bog komunicira u našoj nutrini. Sve što je suprotno od toga je od drugog, odnosno đavolskog duha. Dakle:
- Božji glas uvijek govori Istinu, dok đavo uvijek govori laž i vodi u laž i zabludu.
Posveti ih Istinom, tvoja je Riječ Istina. (Iv 17,17)
On (đavo) bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad govori laž,govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži. (Iv 8,44)
Ako želimo naučiti razlučivati između ova dva izvora glasova presudno je potpuno posvetiti svoje srce Istini, odnosno postati prijatelj Istine.
Dobro veliš – odgovori mu Isus – ja sam Kralj. Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu.Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas. (Iv 18,18)
- Božji glas baca svjetlo na naše grijehe i zablude i vodi nas ka pokajanju i obnovi (1 Iv 1,7), dok đavlov glas donosi mračni i mučni osjećaj krivice i osude.
- Božji glas smiruje um i duh čovjeka, (Iv 14,27) dok đavlov glas donosi opetovanu uznemirenost.
- Božji glas vodi čovjeka kao što dobri pastir vodi svoje ovce, dok đavlov glas prisiljava, forsira i nameće. (Ps 23,1-3)
- Božji glas roditeljski uvjerava (Mt 23,37), dok đavlov glas plaši i strahom upravlja one koji mu se pokore.
- Božji glas prosvjetljuje i oslobađa (Ps 119,130; Iv 8,31-32), dok đavlov glas zbunjuje i zamagljuje.
- Božji glas ohrabruje (Iv 16,33), dok đavlov obeshrabruje.
- Božji glas tješi (2 Kor 1,3-5), dok đavlov zabrinjava.
- Božji glas utišava oluju u mislima i pretvara je u bonacu( Mt 8,24.26), dok đavlov glas opsjeda i diže bijesne vjetrove i valove u umu čovjeka.
Plod poslušnosti Božjem glasu je život u izobilju u čovjekovom srcu i umu. To je obilje najbolje duhovne pšenice i meda, i sloboda od ugnjetavanja od strane duhova tame, svijeta i požude tijela.
”O, kad bi me narod moj slušao, kad bi Izrael putovima mojim hodio, brzo bih pokorio dušmane njegove, ruku bih svoju okrenuo na protivnike njegove. Oni što ga sada mrze dodvoravali bi mu se, i njihov bi udes bio zapečaćen zauvijek. A svoj narod hranio bih pšenicom najboljom i sitio ga medom iz pećine.” (Ps 81,14-17)
