Teorija o nesvijesti jedna je od najstarijih sotonskih laži vezano za uskrsnuće. Ova teorija pretpostavlja da Isus nije uskrsnuo od mrtvih, zato što nikada nije ni umro.
Umjesto toga, Isus je bio u dubokoj komi, odnosno „nesvijesti“ radi teške boli i traume od raspeća. A potom, u hladnoj atmosferi grobnice, Krist se osvijestio, nekako je skinuo povoje kojima je bio čvrsto zamotan, a tada se ukazao svojim učenicima.
Teorija o nesvijesti ide direktno protiv činjenica. Vidite, rimski stražari su bili stručnjaci za pogubljenja i bili bi osuđeni na smrt da su dozvolili da osuđenik, poput Krista, izbjegne smrt. Stražari su bili sigurni da je Isus mrtav, jer kad su kopljem proboli njegov bok, potekla je krv i voda. Ovo im je bio konačni dokaz Njegove smrti, jer se to događa kada srce prestane kucati.
Prije nekog vremena, pročitao sam savjet u kolumni lokalnog lista na istaknuto pitanje jednog čitatelja o uskrsnuću. Čitatelj je pitao: „Dragi Uticus, naš propovjednik je rekao da je Isus na križu pao u nesvijest, a zatim su ga Njegovi učenici njegovali da bi ozdravio. Što vi mislite? Potpisano, Zbunjeni.“ Uticus je odgovorio: „Dragi Zbunjeni, svog propovjednika bičujte s bičem od devet čvorova trideset devet puta. Pribijte ga na križ. Objesite ga na suncu da visi šest sati. Probodite njegov bok kopljem, balzamirajte ga, i položite ga u grobnicu bez zraka na trideset šest sati, a onda gledajte što će se dogoditi. S poštovanjem, Uticus.“
Uticusov odgovor ukazuje na besmisao teorije o nesvijesti. Nevjerojatno je da ljudi još uvijek vjeruju u ovu teoriju. Ne zato što je ona uvjerljiva. Ne zato što je logična, već zato što je nešto u što mogu položiti svoju sumnju. Prava istina je da je Isus Krist uskrsnuo!
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Vesna L.
