Sloboda od strahova je nešto za čime svi težimo. Svjesni smo da je strah naš najveći neprijatelj. Kako nam Bog može pomoći da budemo slobodni od straha?
Zamislite originalan Eden. Životinje slobodno i mirno trčkaraju. Magla se podiže s tla, navodnjavajući zelene doline i cvijeće koje cvjeta. Čuje se pjev ptičica, a ribe poskakuju u bistroj vodi. Stabla su prebogata plodovima, a cvjetovi obiluju prekrasnim mirisom i živim bojama. Svakoga dana nebo je obasjano zalaskom koji kao da je nacrtan rukom i sjajnim zvijezdama.
Uz šapat, prizor se mijenja. Stvara se disonanca. Plod sa zabranjenog stabla biva, u buntu pojedeno i, kao što bijaše obećano, otvaraju se oči prvog muškarca i žene. Njihove kosti drhe nepoznatim osjećajima sramote, poniženja i prevladavajuće panike. ”Bili smo neposlušni Bogu koji nas je stvorio. Umrijet ćemo”!
Začuli su zvuk Boga koji je hodao vrtom u dnevnom povjetarcu, nakon čega su se muškarac i žena sakrili od Božje prisutnosti između stablima vrta. No Gospodin Bog zazvao je čovjeka i upitao ga: „Gdje si“? Muškarac odgovori: „Čuo sam zvuk tebe u vrtu, pa sam se uplašio, jer bijah gol te sam se skrio“. (Postanak 3, 8-10)
Jednostavno tako, strah je ušao u svijet.
VIDI OVO: 5 moćnih biblijskih stihova koji oslobađaju od straha
Igra skrivača
Na što je ovaj strah ponukao Adama i Evu? Na skrivanje. Ne činimo li i mi isto?
Skrivamo se u našem lišću od smokve lažne sigurnosti, našim špiljama pretjeranog opreza, našim vlastitim utvrdama nevjere, prestravljeni da bi nas netko mogao vidjeti onakve kakvi jesmo: prljavi, nesigurni i slabi. Strahovi ulaze u naše duše kao što se vatromet širi mračnim nebom i potresa nas do korijena, potresajući naš razum. Ne bi nas trebalo iznenaditi to što je naše predefinirano stanje strah.
Poput Adama i Eve, skrivamo se. Zakopavamo bol i štitimo se, kako to ne bismo morali ponovno osjetiti. Pokrivamo nepravilnosti. Skrivamo ono što nam se ne sviđa. Izbjegavamo ono što izaziva sramotu. Štitimo naša srca. No što god činili, samo po sebi ne možemo pobjeći od naših strahova. Treba nam spas.
U srži, osim rastućeg krvnog tlaka, ubrzanog otkucaja srca i povećane svjesnosti, strah nam isto tako govori da nam je potreban Spasitelj. Bez obzira na to radi li se o strahu od neuspjeha, odbacivanja, smrti ili mraka, strah šalje signal našim dušama da mi ne možemo biti središte svemira. Postoji puno toga osim nas. Strah šapuće o našoj slomljenosti i vapi za sigurnošću, za utočištem, za nečime (Nekime), tko je veći, tko bi nas mogao zaštititi.
Svaki strah ima korijen u Postanku 3, što nam govori da je strah univerzalan, jer je grijeh univerzalan. Protuotrov grijeha mora biti protuotrov za strah.
Naš Borac protiv straha
Strah nas tjera na bijeg. Na skrivanje od Boga, ranjivosti, priznavanja, od drugih ljudi. No za one koji su u Kristu, mi smo samo to; u Kristu. Ne trebamo se skrivati, jer smo već skriveni ranama našeg Spasitelja koji je patio.
Bog proklinje zmiju, čovjeka i ženu, no On s njima nije završio: „I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu“. (Postanak 3, 21)
Razmislite o veličini ovog postupka. Odakle dolazi koža? Kako bi pokrio golotinju pobunjenika, jedna od životinja, neki pretpostavljaju da je bilo janje, trebala je umrijeti. Načinjena je prva žrtva, dati su prvi simboli milosrđa. Načinjen je prvi predznak nadolazeće konačne žrtve.
Ti predznaci bili su oživotvoreni u obliku Svjetla svijeta, koji je postao čovjekom i živio među nama, vodeći pritom rat protiv kraljevstva tmine. Zahvaljujući Isusovom životu, smrti i uskrsnuću, svima onima koji su povjerovali osigurana je obnova života, onako kako je bilo prije nego što je grijeh ušao u svijet.
Protuotrov za naše grijehe pronalazimo ispod krvlju natopljenog, prekrasnog križa, kao i prekrasnu ljubav koja nas zaustavlja i pronalazi, gdje god se pokušali sakriti. Savršena Ljubav progutala je Božji gnjev koji je trebao zadesiti nas; Ona sada sjedi Ocu zdesna i nudi pomirenje, slobodu, radost i mir svakome tko priđe.
Ne samo to, naš neograničeno milosrdan Stvoritelj daje nam nove halje. Kao što je milosrdno načinio novu odjeću za Adama i Evu od životinjske kože, Bog odijeva sve one koji se pokaju i povjeruju, u halje konačne žrtve, našeg Pomiritelja.
VIDI OVO: 3 savjeta za borbu protiv vlastitih strahova
Pronađen i bez straha
Tako se borimo protiv vojnika straha; borimo se protiv njih evanđeljem. Imamo Spasitelja koji nas traži, koji je podnio užasnu žrtvu i koji nas odijeva haljinama pravednosti, predstavljajući nas bezgrešne, ispred Njegovog prijestolja.
Više se ne trebamo skrivati od Boga; možemo pobjeći Bogu. Bog je naš štit, obrana i utvrda zaštite. (Psalam 18, 2) Bog je Onaj koji čuva naša srca. (Filipljanima 4, 6-7) Ne moramo se skrivati haljinama samozaštite, jer nas Bog skriva u sjeni svojih krila. (Psalam 17, 8)
Evanđelje je odgovor na nesigurnosti, paralizirajuću tjeskobu i strah koji isisava život. Blagoslovljena stvarnost Krista u nama, nada slave, nježno i suvereno razbija naše utvrde i zidove. Krist nas previše voli da bi dopustio da oko nas ostanu zidovi, koji bi nas odvajali od vjerovanja da smo samo s Njime sigurni.
Možemo otpustiti strah i radosno prihvatiti Božju ljubav. Bog želi svaki dio nas: Isus je umro kako bi otkupio svaki komadić prljavštine kako bi prikazao svoje milosrđe, koje čisti srce, uništava strah i odijeva nas u čiste halje.
Autorica: Sophie McDonald; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala thegospelcoalition.org koje vrijedi za portal novizivot.net.
