Grijeh počinje u našoj mašti. U kojem god smo razdoblju, ne možemo na odmor od duhovne bitke. Svakodnevno moramo biti oprezni.
Da moj sin zgriješi protiv mene, ne bi mi prestao biti sin. Kada mi zgriješimo protiv Boga, ne prestajemo biti Njegovi sinovi i kćeri. No, mi smo zapravo razvratni sinovi i kćeri.
Naravno, za svoje grijehe volimo kriviti sve druge osim sebe. No i mi igramo važnu ulogu u tome. Ako pomislite na zadnji put kada ste se predali grijehu, onda ćete shvatiti da je započeo u vašoj mašti. Onda je došlo djelovanje.
Trebamo paziti na misli
Pavao je napisao vjernicima u Korintu: „Ali se bojim da se – kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom – misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu“ (2 Korinćanima 11,3).
VIDI OVO: Kad bismo znali posljedice grijeha, nikada ne bi učinili taj korak
Ujedno je objasnio kako pobijediti u toj duhovnoj bitki: „Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu“ (2 Korinćanima 10,4-5).
Grijeh ima posljedice na naš život
Grijeh ima posljedice. Prvo se osjećamo krivima – ako naša savjest radi kako treba. Tada osjetimo nekakav mrtav osjećaj što znači da je grijeh svoje učinio i doveo smrt. Nismo iskusili odvajanje od Boga u našoj vezi, ali smo iskusili odvajanje od zajedništva s Njime.
Kada griješimo, mi trebamo obnoviti to zajedništvo. Trebamo priznati naš grijeh, okrenuti se od njega i zamoliti Boga da nam oprosti. 1 Ivan 1,9 nam govori: „Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde“.
U kojem god smo razdoblju, ne možemo na odmor od duhovne bitke. Sotona ne uzima slobodan dan, a ne možemo ni mi.
Autor: Greg Laurie; Izvor: Harvest.org
