Svaki kršćanin može poraziti sotonu. Ustvari, svaki vjernik se treba truditi kako bi to bilo svjedočanstvo njegovog života.
U Otkrivenju 12, 11 čitamo da su sveci ”porazili sotonu krvlju Janjeta i riječju njihovog svjedočanstva, jer nisu voljeli svoje živote čak ni pod prijetnjom smrti”. Što ovo znači?
To ne znači da mi uništavamo sotonu, jer znamo da se to neće dogoditi sve do Kristovog povratka. (Otkrivenje 20) U stvari, izgleda da naša pobjeda protiv sotone na neki način služi samo za pojačavanje njegovog gnjeva protiv Zemlje (stih 12).
Stoga, to isto tako ne znači da ovime zaustavljamo njegove napade na nas. Također znamo da možemo pobijediti sotonu i da u isto vrijeme on može ubiti naša tijela (kroz progone, na primjer Otkrivenje 2, 10; 6, 9-11).
Evo što to točno znači. Kako možemo poraziti sotonu?
1. Nadvladavate sotonu kada čvrsto stojite u Kristu i kada se odupirete grijehu.
Nadvladavate i pobjeđujete sotonu kada čvrsto stojite u svojoj vjeri u Krista i kada pritom dobivate snagu da kažete ”ne” grijehu. Kako se to čini? Pavao govori o ”štitu vjere”, u Efežanima 6, 16, koji nas štiti od ”užarenih strelica zloga”. Što su te strelice koje sotona šalje na nas?
Strelice su nasumične i neočekivane misli, koje eruptiraju u našem umu, kao i nasilni prizori koji nas šokiraju i iznenađuju, jer je vrlo jasno da je sve to suprotno onome što želimo. Pavao je na umu vjerojatno imao i riječi i prizore koji su nam odbojni i koji krše Bogom-dani osjećaj za moralnost i savjesnost. Takve misli vrlo često uđu u naše umove bez upozorenja ili provokacije.
Te misli mogu biti bogohulne misli protiv Isusa, odvratne slike seksualne perverzije, suicidalni nagoni, kompulzivne misli da činimo grozne i nasilne stvari prijateljima i članovima obitelji, impulse za pobunu protiv Boga, protiv člana obitelji, crkve, suptilne insinuacije protiv Božjeg karaktera i dobrote, kao i lažni osjećaj krivnje.
Često, ljudi govore da im takve misli ulaze u um dok čitaju Bibliju (ne novine ili časopise) i dok se mole ili slave Boga. To osnažuje osjećaj osobne krivnje i bezvrijednosti, utoliko da se takvi događaji smatraju duhovnima (”Kakva sam ja to osoba da imam takve misli ili fantazije u vrijeme kada bih trebao/la voljeti i štovati Boga”).
2. Koristite svoju vjeru kako štit za zaštitu.
Nekoliko stvari treba uzeti u obzir. Najprije, stavljanje vjere u ono što se Bogu sviđa gasi užarene sotonine strelice. Na primjer, čitamo u Hebrejima 11, 24-26 da je zbog Mojsijeve vjere u slavu dolazećeg Krista i nagrada poslušnosti bilo ono što mu je omogućilo da kaže ”ne” snažnim iskušenjima, koja su bila predstavljena kroz bogatstvo Egipta.
Drugo, postoji vjera u snažnim Božjim obećanjima. Kada sotona šapne ”Bog je možda nekoć davno brinuo za tebe, no njegovo zanimanje za tebe je nestalo”, podignite svoj štit i recite: „To je nemoguće. Bog je nepromjenjiv. Bog se ne može promijeniti. Bog će se za mene uvijek brinuti. Ono što je Bog obećao za mene, to će ispuniti“.
Treće, kada sotona šapne ”Bog te više ne voli; ne nakon što si Ga iznevjerio toliko puta”, podignite svoj štit vjere i recite: „To je nemoguće. Božja ljubav prema meni ne može prestati postojati, to je pokazao kada je dao svoga Sina da pati umjesto mene“. S obzirom na ovo, štit vjere funkcionira svaki puta kada neprijatelju kažemo ”vjerovat ću Bogu kada mi kaže da postoji velika dobit u pobožnosti i stoga neću postati plijen tvojih zavodljivijih iskušenja”.
3. Podižemo naš štit držeći se biblijskih istina.
Štit vjere djeluje svaki puta kada nasuprot sotoninih laži držimo biblijske istine. Sotona zna da protiv nas može ostvariti veliku stratešku prednost ako u naše umove uspije posijati sjeme sumnje u vezi našeg odnosa s Bogom.
U svakoj situaciji ozbiljnih demonskih napada s kojima sam s e susreo, pojedinac je bio opterećen s pitanjem njegovog ili njezinog spasenja. Stoga, kada nam Pavao u Efežanima 6, 17 kaže da stavimo ”kacigu spasenja”, on nas opominje na život po spoznaji i uvjerenju u istinu koja je izražena u Rimljanima 8, 1; 31-38 i Hebrejima 13, 5-6.
Ne postoji ništa što sotona može učiniti kako bi promijenio ili potkopao činjenicu da smo spašeni. „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“. (Rimljanima 8, 38-39)
No ono što on može učiniti jest to da može narušiti naše pouzdanje i uvjerenje u vezi našeg spasenja. Naše spasenje, naš odnos s Bogom, ne koleba se i ne prestaje usporedno s našim uspjesima ili neuspjesima u duhovnoj borbi. No sotona nas želi uvjeriti u suprotno.
Na koje načine možemo poraziti sotonu, svog neprijatelja?
4. Sotonu možemo poraziti proklamiranjem našeg istinskog identiteta.
Ivan odgovara na ovo pitanje spominjući tri stvari. Najprije, pobjeđujemo sotonu ”krvlju Janjeta”. Kako to činimo? To činimo kada stojimo u istinu koja je opisana u Rimljanima 8, 1; da nema osude onima koji su u Kristu Isusu. To činimo kada proklamiramo istinu koja piše u Kološanima 2, 13-15, Kristovu pobjedu na križu. To činimo kada proklamirao i vjerujemo u istinu koja kaže da su nam križ i Kristovo uskrsnuće osigurali prisutnost Duha Svetoga. Stoga, izraz ”krv Janjeta” jednostavno znači objašnjavanje kapaciteta kojeg Isus ima kao Gospodin i Spasitelj, Onaj koji je pobijedio grijeh i smrt.
Jednostavno rečeno, sotonina jedina nada za pobjedu u ovom životu jest prisutnost neoproštenog grijeha. No Kristova krv čisti nas od osuđujuće sile naše krivnje, krivnje koja se zbila zbog našeg grijeha (1. Ivanova 1, 7) i stoga zauvijek uklanja svaki prostor kojeg bi sotona mogao iskoristiti kao legalni temelj za pokretanje svojih napada.
5. Sotonu možemo poraziti riječima našeg svjedočanstva.
Drugo, sotonu možemo poraziti ”riječju našeg svjedočanstva”. To započinje pouzdanim proklamiranjem našeg identiteta u Kristu. Jedno od sotoninih primarnih oružja je laž. Sotona je uporan u uvjeravanju ljudi da oni nisu ono što zapravo jesu, da ne mogu ono što uistinu mogu. Sotona će nas pokušati uvjeriti da smo: neuspješni, budale, beskorisni za Boga i druge kršćane, bezvrijedni, sramota za Krista, da priznavanjem naših grijeha gubimo vrijeme, jer Bog neće slušati, da smo inferiorni u odnosu na druge vjernike, da smo osuđeni na to da nikada ne doživimo uspjeh, da smo bespomoćne žrtve naše prošlosti i da se nećemo nikada promijeniti, da smo jadna isprika za kršćane, da nas on, sotona posjeduje, da ćemo zauvijek biti onakvi kakvi smo sada, da nema nade za poboljšanje, da smo preglupi da bi se na nas mogla primijeniti molitva, itd.
Na takve prijevarne, destruktivne klevete trebamo odgovoriti prisjećajući se i stojeći čvrsto u istinama iz 2. Korinćanima 5, 17; Efežanima 2, 1-7; 5, 8; 1. Ivanove 3, 1-3, itd.
”Riječ našeg svjedočanstva” također se izražava kada smo uključeni u žarko, strastveno slavljenje Sina Božjega. Moć za odbijanje neprijatelja, vlast za nadvladavanje ne može se pronaći u fizičkim elementima glazbe, odnosno u glasnoći, melodiji, ritmu, jer oni nemaju inherentnu duhovnu snagu. Moć za odbijanje i nadvladavanje neprijatelja prebiva u istini onoga što je pjevano ili svirano, u srcu svirača i pjevača.
Đavao ne obraća pozornost na decibele, trud ili tjelesne pokrete. No on mora poslušati proklamaciju istine i mora otići zbog prisutnosti Duha, autentičnosti i intenziteta srca koja su posvećena Isusu. Intimnost u slavljenju, Božje ljubavi i naše, zajedno s divljenjem, objavom Božje moći, milosrđa, dobrote, pravde i ostaloga, kako i naše potvrđivanje naše vlastite posvećenosti Kristu, na najbolji će način otjerati neprijatelja. To je duhovno ratovanje. Ništa neće brže i bolje otjerati demone od intenziteta intimnosti s Isusom.
6. Prisjećate se da je ”riječ svjedočanstva” također i molitva.
”Riječ našeg svjedočanstva” također se izražava kroz molitvu. To uključuje molitvu za nas same i druge, kako bismo dobili uvid i razumijevanje u to tko smo u Kristu i što posjedujemo po vjeri. (Efežanima 1, 15) Postoje također i molitve otpora i prekoravanja neprijatelja. Na primjer:
„Sotono, prekoravam te u autoritetu Isusa Krista. Objavljujem da su tvoja djela u mom životu uništena. Isus te je porazio u divljini, na križu i u grobu. Njegovo uskrsnuće zapečatilo je tvoju sudbinu. Ja sam pobjednik/ca nad tobom u snazi Isusovog imena. Odupirem ti se i prekoravam tvoje pokušaje tlačenja, prijevare ili nanošenja zla. Uklanjam od tebe pravo da od mene kradeš radost i plod mog spasenja. Kroz snagu krvi na Kalvariji, zapovijedam svim silama tame, koje su poslane na mene i koje me sada okružuju, da odstupe. Idite ondje gdje vam je Isus zapovjedio da odete i nikada se nemojte vratiti“. (Tom White, 116)
7. Sotonu možemo poraziti tako što ćemo voljeti Isusa više od naših života.
Treće i konačno, sotonu možemo poraziti tako što nećemo voljeti naše živote ”ni pod prijetnjom smrti”. Ono o čemu se ovdje govori jest prioritet onoga što utječe na svaki aspekt našeg života. To znači da trebamo voljeti Isusa više nego naše zemaljske živote, više nego zemaljske užitke, više nego mir, napredak, udobnost, itd.
Ovdje se misli na odustajanje od dobrih stvari za dobrobit boljih stvari; spremnost na žrtvovanje svega u životu, čak i na sami život, jer život nije ono što je najvrijednije za nas; bolje je umrijeti nego dati i jedan centimetar svoga srca sotoni, jer niti jedno zemaljsko zadovoljstvo nije vrijedno poricanja Isusa. Niti jedno obećanje mira ili moći nije vrijedno kao ostajanje postojanim. U Hebrejima 10, 34 čitamo: „I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed“. Odbili su prihvatiti da bilo što ugrabi njihova srca na način zbog kojeg bi se morali odreći svoje odanosti Kristu. Isus je vrjedniji za nas od bilo čega što život može ponuditi. Isus je veće blago od samoga života. Rado ćemo umrijeti prije nego što ćemo Ga se odreći.
Vidite li da sotona apsolutno nema šanse za pobjedu kada se suoči s ovakvim srcem? Jednostavna, nekvalificirana, bezuvjetna posvećenost Isusu. Iz tog razloga ga oni čak i u smrti mogu nadvladati. (Otkrivenje 2, 10)
8. Život ste posložili na način da vam ništa ne vrijedi više od Isusa.
Kada dopustimo da naša srca budu zarobljena zemaljskim udobnostima i kada otkrijemo da bismo učinili sve i svašta da stvorimo više, očuvamo ono što imamo, promičemo to, činimo da je to ugodno, izoliramo to, itd. Previše nas naše živote voli nelegitimno; postoji dobra i legalna ljubav prema životu, ovdje ne govorim o tome, uživanju u životu, proslavljanju života, itd. Postoji previše zaštitnička briga za osobnu udobnost, mir, napredak i životni stil koji je orijentiran tomu da se ovaj život ovjekovječi. Sotona pobjeđuje svaki puta kada cijenimo bilo što više od Isusa.
Na koji način ova perspektiva na život nadvladava neprijatelja? Kada u našim životima napravimo prioritet na način da nam ništa ne vrijedi kao Isus, tako lišavamo sotonu bilo kakvog legalnog prava na naša srca i umove; prekidamo kontakt putem kojeg bi on mogao utjecati na našu dušu. Kako? Ako je ono što je opisano u Otkrivenju 12, 11 vaš život, na što se on može primiti? Što postoji u vašem životu za što se sotona može uhvatiti? Za što se sotona može uhvatiti u vašoj duši, što bi mu moglo dati temelj s kojeg bi mogao djelovati?
Autor: Sam Storms; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
