Iskreni kršćanin treba pohađati crkvu, jer zna da je to znak poslušnosti Bogu. Iako ga crkva ne spašava, bez nje bi se mogao izgubiti.
Ako biste u rječniku potražili definiciju riječi kršćanin, vjerojatno biste ustanovili da “osoba koja pohađa crkvu” ne spada u nijednu od njih. Biti kršćanin u osnovi znači biti Kristov sljedbenik. A što znači slijediti Krista?
“Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” (Matej 16, 24)
Iskreni kršćanin zna i vjeruje da je Isus umro za njega i njegovo spasenje. Zato Ga ljubi više od ičega na svijetu i želi pohađati crkvu jer i na taj način služi Bogu.
Zašto nam crkva treba biti važna?
Važno je napomenuti da će na nebu sigurno biti puno ljudi koji nisu bili povezani s nekom crkvom ili denominacijom, jer iz nekog razloga nisu mogli redovno pohađati crkvu.
U Djelima apostolskim čitamo kako je nastala prva crkva. Čitamo koliko su vjernici bili gorljivi za Gospodina i širili Radosnu vijest. Oni koji su uzvjerovali, odmah bi se krstili i nastavili Božje djelo. Biblija kaže: “Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.” (Djela 2, 47) Kad se krstite, postajete dio Crkve ili Kristova tijela i ulazite u crkvu (1. Korinćanima 12, 20).
Crkva slavi Boga. Okupljamo se oko Boga. Rimljanima 12, 1 zapovijeda: “… prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje.” Zajedništvo u crkvi obuhvaća zajedničko svjedočenje (1. Petrova 2, 9), pokajanje (Djela 2, 38), štovanje (Efežanima 5, 19) i podučavanje (Kološanima 3, 16). Okupljamo se jer smo jedno tijelo, koje je Bog sabrao da bude Božji narod koji živi za Njega. Svjedočimo Božju veličinu. Služimo, podučavamo i ohrabrujemo ne samo jedni druge, već i svijet u cjelini.
Možda bismo gornje pitanje trebali postaviti i na drugi način: zašto osoba kaže da voli Boga, ali ne želi zajedništvo s Njegovim ljudima? Jedan od razloga zašto nas Bog želi u crkvi je taj što su tu ljudi s istim uvjerenjima. To zajedništvo pomaže jačanju naše vjere i čini nas odgovornima. Ako u nekoj crkvi postoje “teški” ljudi, to je izvrsna prilika da naučimo voljeti jedni druge.
Osoba koja kaže: “Vjerujem u Boga, ali ne želim ići u crkvu”, zvuči kao mladoženja koji kaže mladenki: “Volim te! Želim te oženiti, ali ne želim živjeti s tobom.” Dio kršćanskog iskustva je odnos sa zajednicom vjernika.
Pohađanje crkve znak je poslušnosti Bogu
Biblija uči da vjernici u stvari moraju ići u crkvu kako bi bili poslušni Kristovi sljedbenici.
Ne propuštajmo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. (Hebrejima 10, 25)
Kad netko živi kao pustinjak, ima tendenciju da postane ekscentričan. Izoliranje sebe od drugih počinje utjecati na um; mozak atrofira. Postajete socijalno nesposobni. Crkva je Božji dar te bi kršćani trebali dati sve od sebe da pronađu crkvu u kojoj mogu izrasti u zrele članove Božje obitelji.
“Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke po zloći ljudi, po lukavstvu, da zavede u zabludu. Nego držeći se istine u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome, koji je glava, Krist.” (Efežanima 4, 14-15)
U Ivanu 13, 35 Isus kaže: “Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.” Znao je da ljubav i jedinstvo crkve mogu biti moćno svjedočanstvo svijetu u posljednjim danima. Suprotno tome, vrag od početka radi na podjeli među kršćanima, jer ne želi da svijet upozna Krista.
Zamislite vraga kao vuka koji lovi janje. Zna da dok je janje sa stadom ili blizu pastira, sigurno je. Ali budući da vuk može progoniti i rastjerati stado od pastira i jedne od drugih, lako može napasti janje koje je zalutalo. Vrag želi odvojiti ljude od crkve da ih može uništiti.
Nemojmo olako uzeti naš duhovni život. Premda nam je Biblija autoritet u svemu, postoje mnoge dobre stvari na zemlji koje pomažu duhovnoj izgradnji. Crkva je jedna od njih. Ona vas neće spasiti, ali bez nje biste se mogli izgubiti.
