Vječna smrt je vječno odvojenje od Boga u mjestu koje se zove pakao. Tamo će biti plač i škrgut zubi.
Čitamo u Božjoj Riječi da će vjernici baštiniti vječni život i vječnost provesti s Gospodinom. Oni koji dožive vječnu smrt, nevjernici, vječnost će provesti bez Gospodina tamo gdje će biti plač i škrgut zubi.
Vječna smrt nije popularna tema i nemaju svi o njoj jednako mišljenje. Neki misle da nevjernici jednostavno nestaju ili će biti uništeni. Drugi vjeruju da se osoba može na različite načine kretati od pakla do neba ili čak preko čistilišta u nebo. Neki opet vjeruju da će svi ići u nebo, bilo odmah (univerzalizam) ili na kraju (krajnji univerzalizam).
Što Biblija uči o vječnoj smrti?
Biblija jasno kaže da svi ljudi jednom žive i tada dolazi sud: “… čovjeku je određeno da umre jednom, a nakon toga dolazi sud” (Hebrejima 9, 27). Nema reinkarnacije i ljudi jednostavno ne nestaju. Umjesto toga, svakoj se osobi “sudi” hoće li vječnost provesti s Bogom ili će vječno biti odvojena od Njega.
No, neki misle da raj ili pakao nije konačno stanje. Može li se “na kraju” čovjek prebaciti iz pakla u nebo? Priča o bogatašu i Lazaru (Luka 16, 19-31) govori da su obojica mrtvi. Bogataš je u mukama, a Lazar u Abrahamovom krilu. U toj priči je zanimljiva je Abrahamova izjava: “… između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema” (Luka 16, 26).
Nadalje, Biblija jasno kaže da će nevjernici biti vječno odvojeni od Boga u stanju muke.
A njihov zavodnik, Ðavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova. (Otkrivenje 20, 10)
Nakon ovoga će nevjernici biti suđeni: “A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno – to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno” (Otkrivenje 20, 14-15) To je vječna smrt!
Prorok Daniel je također govorio o tome u svojoj knjizi.
Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost. (Daniel 12, 2)
Isus je to potvrdio kada je rekao: “I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni” (Matej 25, 46) Isus će tijekom konačnog suda odvojiti pravednike od zlih. Pravednici će biti u konačnom stanju slave, dok će zli biti poslani u ognjeno jezero na vječnu kaznu i muku.
Je li učenje o čistilištu u suglasju s Biblijom?
Ukratko: ne! Čistilište se, kao i mnoge druge rimokatoličke dogme, temelji na nerazumijevanju prirode Kristove žrtve. Rimokatolici drže da je čistilište mjesto čišćenja u pripremi za nebo. Nažalost, time ne prepoznaju da smo zbog Isusove žrtve već očišćeni, proglašeni pravednima, otkupljeni, pomireni i posvećeni.
Sama ideja o čistilištu i prakse koje su često vezane za nju (molitva za mrtve, mise zadužnice itd.) ne prepoznaju da je Isusova smrt bila dovoljna da plati kaznu za sve naše grijesi. Isus, koji je bio utjelovljeni Bog, platio je cijenu za svaki naš grijeh.
On je žrtva pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. (1. Ivanova 2, 2)
Ograničiti Isusovu žrtvu, napad je na Osobu i djelo Isusa Krista. Ako moramo, kako bismo se spasili, platiti ili još malo patiti zbog naših grijeha, Isusova smrt nije bila savršena, potpuna i dovoljna žrtva.
Iako nije ugodno, ovo je točan prikaz biblijskog učenja o vječnoj smrti. Međutim, Bog želi da ljudi vjeruju u Isusa i imaju vječni život (Ivan 3, 16). Vjernici su pozvani da dijele ovu radosnu vijest s drugima, pomažući mnogim ljudima da pobjegnu od vječne smrti i iskuse život u vječnosti s Bogom.
