Sva budućnost je u Božjim rukama jer On sve poznaje. Hoće li i nama Bog otkriti budućnost i svoje buduće planove?
Bog nam dopušta da znamo neke od detalja Njegovih budućih planova, no otkriva nam samo ono što On želi da znamo. Ipak, znamo da je naša budućnost ispunjena nadom jer je naša nada u Kristu.
Kroz cijelu Bibliju, Bog govori o budućnosti. U Knjizi proroka Izaije, Bog u poglavljima 52 i 53 govori o Isusu. U Knjizi Otkrivenja, Biblija govori o tome kako će se Isus vratiti i kako će neprijatelj zauvijek biti uništen. Budućnost je ono što naše oči najviše traže, no ponekad nas potraga za budućnošću može odvesti dalje od Boga.
Naša potraga za budućnošću može nas odvesti u ocean tajni. Naše traženje bilo čega osim Boga oluja je u koju ne bismo trebali ući. Iz ovog razloga, vjerujmo Bogu da će otkriti svoje planove nama prema svojoj volji i dopustimo neka budućnost bude u potpunosti u Božjim rukama.
Gorčina naših srca
„Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu: “Ustani,” reče mu, “idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene. A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve“. (Jona 1, 1-3)
Jona je bježao od onoga što mu je Bog zapovjedio da čini. Bio je u velikoj gorčini i ljutnji zbog toga kako su Ninivljani tretirali Izraelce (Nahum i Jona 3). U Joni 4, Jona je znao da će Bog biti milosrdan i pun bezuvjetne ljubavi prema raskajanim Ninivljanima. Stoga, kako je Jona znao da će Bog biti takav?
Ako je Jona, sluga i dijete Božje, tražio Boga na takav način da mu je Bog otkrio svoje planove, nitko ne može biti siguran kako Bog otkriva svoje planove i osobine, zbog toga što je to prava tajna. To je ”dobra tajna”, jer Bog želi da Ga tražimo.
„Zato se uzdaju u tebe, koji znaju ime tvoje; jer koji traže tebe, Gospode, onih ti ne ostavljaš“. (Psalam 9, 10)
Dok nastavljamo čitati kroz Knjigu o Joni, poglavlja 4, 5-7, vidimo da Bog predstavlja fizički primjer onoga zbog čega u to vrijeme nije uništio Ninivu:
„Jona iziđe iz grada i sjede s istoka gradu; načini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što će biti od grada. A Jahve Bog učini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izliječi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova. Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu“.
Jona je bio ljut i toliko pun gorčine da je želio nestati. Možda je bio toliko ljut jer je njegov narod u sjevernom Izraelu bio uništen, a Bog je spasio narod koji je uništio taj dio Izraela. No Bog kasnije objašnjava da Jona nema pravo biti ljut na Njega zbog toga što je spasio Izrael.
Bog je poznavao i imao suosjećanje za Ninivljane jer ih je On stvorio i brinuo je za njih. (Jona 4, 10) Stoga možda nam Bog dopušta da znamo neke od dijelova Njegovih budućih planova, no otkriva samo one za koje želi da ih znamo. Da znamo sve kao Bog, kako bismo se mogli nositi sa tim ogromnim znanjem?
„Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,” riječ je Jahvina. “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli”“. (Izaija 55, 8-9
Naša patnja i naša budućnost
„Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama“. (Rimljanima 8, 18)
Posljednja godina mog preddiplomskog studija bila je vrlo stresna. Mislila sam da prije toga nikada nisam iskusila sličnu količinu stresa. Išla sam na više predavanja nego što sam mogla izdržati i odabrala sam smjer za kojeg sam željela da ga nikada nisam odabrala. Znam da nisam jedina studentica koja je ovo iskusila.
No sjećam se kada sam sjedila na sagu u svojoj dnevnoj sobi, tražeći i moleći se Bogu. To je bilo čudno iskustvo, jer nikada nisam pomišljala na ono na što me Bog upozorava da bi se moglo dogoditi. Osjećala sam u duhu da bih se mogla razboljeti. Sjećam se da sam govorila Bogu da ću se jako naljutiti na Njega ako dopusti da se ovo dogodi.
Te zime sam se razboljela i bila sam bolesna gotovo tri mjeseca. Moj stres postao je moj neprijatelj i moja budućnost nikada nije izgledala tako blijedo. Moja patnja postala je moja budućnost i izgledalo je kao da će ona odrediti život koji me očekuje. No borila sam se, zajedno s Bogom kroz to razdoblje i naučila sam da, iako mi se ovo dogodilo, to nije ono što određuje mene ili moju budućnost. Bog je onaj koji uvijek određuje moju budućnost.
Biblija u Rimljanima 8, 25 kaže: „Ako li se nadamo onome, što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću“. Čekamo i ustrajemo za Boga kako bi nas otkupio u nadi naših nebeskih tijela. (Rimljanima 8, 23) Naša budućnost može biti ispunjena radošću i poteškoćama. Naša budućnost ispunjena je nadom jer naša je nada sam Krist. Stoga, nemojmo nositi gorčinu prošlosti u našim srcima i ne dopustimo da ti dijelovi naših života odrede našu budućnost. Predajmo sav naše stres Bogu, jer će Bog taj stres s ljubavlju uzeti od nas.
Molitva za kraj
Oče, zahvaljujem Ti za sve ono što si učinio u mome životu i za ono što ćeš učiniti u budućnosti. Molim da najprije tražimo tebe, Oče Bože i da naše uši budu otvorene za Tvoj glas. Molim za to da svi koji su zabrinuti za svoju budućnost, svoje brige predaju Tebi. Bože, Ti znači našu budućnost i planove koje imaš za nas. Molim za to da svi u potpunosti naše povjerenje predamo Tebi, da ćeš naše živote nositi u svojim rukama. U Isusovo ime, amen.
Autorica: Rebecca Gordon; Izvor: Christianity.com
