Charles Darwin je bio veliki britanski junak. Teško da to može iznenaditi, s obzirom na to da je Charles Darwin bio jedan od najutjecajnijih mislilaca u proteklih 200 godina.
Kada sam bio student na sveučilištu Cambridge, dogodilo se da sam živio u blizini Darwinovog prebivališta, tako da sam svakog jutra vidio plavu plaketu na kojoj je pisalo da je on jedan od najvećih Britanaca koji su ikada živjeli.
Ne kažem da ne zaslužuje tu komemorativnu plaketu, no želio bih istaknuti da on nije bio britanski junak, već britanski krvnik. Ne trebate biti biblijski-poučen evangelist da biste se pitali ne treba li, kada se razmišlja o Darwinu, zaroniti malo dublje.
Bez obzira na vaše osobne poglede na postanak i evoluciju, nadam se da se svi možemo složiti da danas, odajemo preveliku počast ovom britanskom misliocu koji je opravdao genocid.
Charles Darwin je podcjenjivao čovjeka
Charles Darwin nije skrivao svoje poimanje o tome da se njegovo evolucijsko razmišljanje primjenjivalo na ljudske rase, kao i na životinje. Pun naziv njegove izvorne knjige iz 1859. glasio je: „Podrijetlo vrsta kroz prirodnu selekciju ili očuvanje boljih rasa u borbama života“. To je još eksplicitnije izrazio u svojoj knjizi ”Čovjekov pad”, gdje je napisao svoju rasnu teoriju:
„Zapadne civilizacije Europe sada toliko daleko nadilaze svoje divljačke pretke da zbog toga stojimo na prijestolju civilizacije. Civilizirana rasa ljudi gotovo će sigurno istrijebiti i zamijeniti divljačke rase širom svijeta“.
Ono što je dobro jest to što se Britanci danas srame rasističke retorike, koja je bila srž kasnog Viktorijanskog, Britanskog Carstva. Ono što je zapanjujuće jest to koliko Britanci malo razumiju to da su Charles Darwin i njegova teorija evolucije doprinijeli učenjima na temelju kojih je nastala ”bjelačka superiornost”.
Dok je Britansko Carstvo početkom 19. stoljeća bilo dominantno od strane kršćanskih reformatora, kao što je bio William Wilberforce, koji je prodavao značke za robove na kojima je pisalo ”Nisam li čovjek i brat”?, Darwinovi spisi preobratili su carstvo koje je razmišljalo tako u carstvo koje je imalo znanstvenu filozofiju.
Četiri godine nakon što je Darwin objavio ”Podrijetlo vrsta”, James Hunt je to upotrijebio kao opravdanje za ropstvo. U svome zapisu iz 1863. ”O poziciji crnaca u prirodi”, napisao je: „Naši trgovci iz Bristola i Liverpoola možda su doprinijeli bjelačkoj rasi kada su neke od crnaca prebacili u Ameriku“.
Kršćanski reformatori proveli su desetljeća na početku 19. stoljeća kako bi naučili Britance da i druge, ne-europske rase gledaju na jednake pred Bogom. U nekoliko godina, ne samo da je Darwin maknuo Boga iz jednadžbe, već je maknuo i pravilan pogled na sve rase svijeta.
Charles Darwin i odobravanje genocida
Viktorijanska Britanija bila je pretjerano spremna prihvatiti Darwinovu evoluciju, kao evanđelje za prekooceanska osvajanja. Darwin je i dalje štovan na poleđini novčanice od 10 funti, zbog mnogih otkrića i njegova posjeta Australiji; no ono što je zaboravljeno jest njegov prezreno ponašanje prema Aboridžanima koje je ondje pronašao, a sve zbog njegovog vjerovanja u prirodan odabir.
Kada je Melbournska recenzija upotrijebila Darwinova učenja kako bi opravdala genocid nad australskim domorocima u 1876., on ih nije pokušao zaustaviti. Kada su australske novine raspravljale o tome da ”nepopustljiv zakon prirodnog odabira opravdava istrebljenje inferiornih australskih i maurskih rasa”, da ”će svijet biti bolji bez njih”, budući da bi ”nečinjenje istrebljenja bilo u suprotnosti sa načelom opstanka najjačih, jer bi se na takav način štitili oboljeli i nemoćni”; kršćanski misionari bili su ti koji su podigli glas u vezi ovog zaboravljenog genocida. Darwin je jednostavno prokomentirao: „Ne znam niti jedan upečatljiviji primjer usporedne stope rasta civilizirane i divlje rase“.
U isto vrijeme, nekoliko tisuća milja dalje, Cecil Rhodes radosno je prigrlio Darwinova učenja kao opravdanje za bjelačko širenje širom južne Afrike. Toliko ga je nadahnula knjiga koju je napisao Winwood Reade, čovjek nadahnut Darwinovim učenjima, pod nazivom ”Mučeništvo čovjeka”, da je Rhodes kasnije priznao: „Ta knjiga me učinila onime što danas jesam“.
Ono što ga je knjiga učinila jest tvorcem jednih od najbrutalnijih i najnemoralnijih djela tijekom europskog osvajanja i jednim od najgroznijih genocida u povijesti. Rhodes je 1877. zapisao:
„Tvrdim da smo najsuperiornija rasa na svijetu i da što veći dio svijeta naseljavamo, to će biti bolje za ljudsku rasu. Naša je dužnost zgrabiti svaku priliku za osvajanjem više teritorija; ova zamisao treba biti uvijek pred našim očima, da više teritorija jednostavno znači više anglo-saksonske rase, više od najbolje, najsuperiornije, najčasnije rase koju svijet posjeduje“.
Ako vam ovo što je Rhodes mislio zvuči šokantno, a nadam se da zvuči, onda trebate razumjeti da njegova razmišljanja potječu od djela Darwina i Francisa Galtona, rođaka Charlesa Darwina, koji je samo nastavio koristiti misao svog rođaka za stvaranje rasne eugenike.
Odaberite svoj izbor
Upotrijebio sam britanske primjere jer sam i sam Britanac, a pristojnije je da ukažem na pogrešne poglede i greške svoga naroda, nego da upirem prstom u druge. Mogao sam ukazati na to kako se Darwinov način razmišljanja koristio od strane Amerikanaca iz kraja 19. stoljeća, kako bi se opravdao genocid nad američkim domorodcima.
Mogao sam ukazati na to kako su Hitler i njegovi nacistički filozofi koristili Darwinovu teoriju za ekspanziju nacizma i grozni holokaust. Mogao sam ukazati na to kako je komunistički SSSR koristio Darwinovu teoriju kao opravdanje za istrebljenje sa neistomišljenicima. Mogao bih ukazati na to kako su Darwinovu teoriju koristili Srbi, kako bi opravdali svoj genocid nad Hrvatima i Kosovarima ’90.-ih godina.
No ne moram. Britanski primjer dovoljan je da nas sve potakne na razmišljanje o tome je li Charles Darwin zaista bio britanski junak. Najmanje što bismo mogli učiniti jest da njegovo lice maknemo sa novčanice od 10 funti i da prestanemo braniti njegovo razmišljanje u školskim učionicama, u televizijskim dokumentarcima i na razini vlasti te da ga počnemo kritizirati, što i zaslužuje.
Je li Charles Darwin bio u krivu?
Jer, bez obzira na to slažete li se s njegovim razmišljanjima o evoluciji ili ne, trebali biste barem željeti otkriti da je bio u krivu.
Tko je bio cijelo vrijeme u pravu? Kršćanskim reformatorima sa početka 19. stoljeća, poput Williama Wilberforcea i Earla od Shaftesburyja, koji su tvrdili da je Bog sve stvorio jednakima, da bi robovi trebali biti slobodni i da se djecu ne bi trebalo tjerati da rade do smrti u tvornicama, samo zbog toga što su rođena od strane ”pogrešnih roditelja”? Ili Charlesu Darwinu, koji je tvrdio sa načela bezbožnih učenja da je od nastanka svemira prirodna selekcija vrlina i da je, posljedično, čin genocida nešto na temelju čega je svijet oduvijek trebao postojati?
Po riječima samoga Isusa: „Po njihovim plodovima moći ćete raspoznavati njihova učenja“.
Autor: Phil Moore; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi isključivo za portal novizivot.net.
