Da bismo jasnije razumjeli đavla, razmotrimo dva suvremena načina razmišljanja o njemu.
New age – Bog prirode
Dok mnogi ustraju na tome da je đavao ”mitološki lik” ili ”utjelovljeni simbol grijeha”, sljedbenici New Agea vraćaju se drevnog poganstvu i od njega preuzimaju shvaćanje sotone. Jedna od utjecajnijih skupina, Findhorn Garden Community, daje dojmljiv primjer korjenitih promjena u razmišljanju velikog broja obrazovanih ljudi. Oni govore o natrprirodnim iskustvima, pišu o ponovnom pojavljivanju starih bogova i rugaju se ”suvremenim” predodžbama stvarnosti.
Findhorn Community osnovana je 1966. godine uglavnom na iskustvu R. Ogilvie Crombie. On detaljno opisuje susret, licem u lice, s bićem koje se predstavilo kao đavao. Osnivač Findhorn Community izjavio je da se taj Crombiev susret ”pokazao prekretnicom u njegovom životu – a i u našima”.
Crombie je izjavio da je đavao imao papke na dlakavim nogama, rogove na čelu, ali je ustrajao na tvrdnji da nije zlo biće. Tvrdio je da je đavao zapravo Pan, bog prirode i da je bio pogrešno shvaćen u kršćanskoj tradiciji.
Mnogi ljudi, suvremeni humanisti, i pravovjerni kršćani, pišu o takvim izvješćima kao o priviđenjima. Ali tisuće visokoobrazovanih ljudi shvaća to ozbiljno. Sljedbenici New Agea često se promijene kroz svoja vjerska iskustva. Toliki se okreću novom poganstvu, da neki smatraju da to dokazuje da se radi o religiji Antikrista.
VIDI OVO: 7 opasnih učenja NEW AGEA – prepoznajte ih na vrijeme!
Pop-ikona đavao
Drugi suvremeni đavao je plod bolesne kulture, a preuzima vodeću ulogu kada god se društvo prepusti slabostima. U razdoblju moralnog propadanja u Francuskoj, prije Francuske revolucije, Marquis de Sade postao je poznat po sotonističkim pisanjima. Marquis je podupirao filozofiju krajnje sebičnosti koja ja teoretski odobravala ubojstva, mučenje djece i kanibalizam.
Početkom 20. Stoljeća čovjek imenom E. A. Crowley bio je na zlu glasu zbog izopačenog ponašanja. Nazivao se ”Velika zvijer – 666”. Ženu koju bi mu doveli ugrizao bi za vrat, vršio nuždu na tepihu dnevne sobe, bavio se crnom magijom i štovanjem sotone.
Današnja kultura je čudna jer takve likove uzdiže i postavlja ih na mjesto popularnih ličnosti. Mnogi izopačeni idoli u posljednjih 30 godina ne nude ništa osim ugađanja samom sebi i pobune. To su paraziti koji pljačkaju društvo koje ih hrani – licemjeri koji potpisuju milijune dolara vrijedne ugovore s onima za koje kažu da ih mrze. Koristeći u velikoj mjeri sotonistička obilježja u načinu pojavljivanja, ti ”umjetnici” zagovaraju pogubno ponašanje kao što je drogiranja, često mijenjanje spolnih partnera, nasilje. Ne preuzimajući odgovornost za poruku koju odašilju, nadahnjuju mlade, slabe i popustljive duše na zlostavljanje, sakaćenje, ubojstvo i samoubojstvo.
Iz knjige ”Što sotona zapravo radi?” (Duhovna stvarnost, Zagreb)
