Savršena crkva na zemlji jednostavno ne postoji. Svaka se crkva sastoji od nesavršenih ljudi i svi ti ljudi ponekad uzrokuju probleme.
Vjernici su često su tvrdoglavi, egoistični, sebični i neznalice … Bog je odlučio sagraditi svoju Crkvu živim kamenjem grešnih ljudi, ali Duhom Svetim radi na tome da svakoga od nas preobrazi na svoju sliku. Gospodin nam zapovijeda da se u tu svrhu podredimo Njemu i podnosimo jedni druge u zajednici vjernika, tako da se možemo trenirati u pravednosti. Ovo je težak proces koji zahtijeva vjeru, strpljenje i poniznost – zajedno sa spremnošću da se prihvate drugi unatoč njihovim slabostima.
Prije ili kasnije okolnosti nas mogu dovesti do traženja novog mjesta zajedništva i kad dođe to vrijeme, suočeni smo s mnogim odlukama. Kako odlučiti koja je crkva najbolja? Što tražimo? Gdje počinjemo?
Uvijek je važan duhovni program crkve
Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. (Djela 2, 42)
Dok rana crkva nije imala Novi zavjet, imali su Božju Riječ u obliku učenja apostola. Crkva u Jeruzalemu bila je posvećena primanju te riječi. Nauk je osnova crkve – ne možete živjeti ono što ne znate ili ne razumijete. Zato je Pavao uputio Timoteja da propovijeda Riječ, zapovijeda, opominje vjernike s velikim strpljenjem … “Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka” (2. Timoteju 4, 3). To je vrijeme došlo. Ako vaša crkva ne uči istinu izravno iz Biblije, kako ćete prepoznati grešku kada dođe do nje? Kako ćete rasti?
Središnje žarište zajedništva rane crkve bilo je lomljenje kruha – Večera Gospodnja, pričest. Bio je to najprikladniji način njihovog zajedništva, jer ih je podsjetio na temelj njihovog jedinstva – spasenje u Kristu i privrženost apostolskom nauku. Jedemo i pijemo u spomen na Kristovu ljubav koja ga je odvela na križ da bi nas spasio od vječne propasti.
Isto tako, prvi vjernici su se neprestano posvećivali molitvi. Nažalost, danas se često zanemaruje ista pobožnost. Crkve mogu nuditi programe za različite uzraste, ali kad se najavi molitveni sastanak, samo se nekoliko vjernika uklapa. Rani kršćani su se prisjetili Gospodinova obećanja: “Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću” (Ivan 14, 14). Kako su pokazali ovisnost o Njemu, rezultati su bili zapanjujući.
Gospod blagoslivlja one koji rade po njegovom naumu. Prvo, On ispunjava poslušnu crkvu radošću (Djela 2, 46) Drugo, dodaje crkvi nove vjernike (Djela 2, 47).
Svaka zdrava crkva drži do ove 4 spomenute stvari.
Nikad nije postojala savršena crkva na zemlji
Iz poslanica apostola Pavla čitamo o prvim crkvama koje se bore sa raskolima, borbama, seksualnim nemoralom, ponosom, legalizmom, sinkretizmom, ljubomorom, zavišću i miješanjem zakona i milosti … Dok Isus govori sedam crkava u Otkrivenju 2-3, opisuje probleme u njih pet od sedam.
Crkva je zajednica nesavršenih ljudi koji ljube Boga, služe Bogu i žive za Njega. Zato što smo Njegovi, On nas pročišćava i pomaže nam da rastemo. U Ivanu 15 Isus nam u prispodobi o lozi govori da se čak i mladica koja je plodna obrezuje kako bi mogla roditi više roda.
“Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese.” (Ivan 15, 2)
U ovim vremenima mnogi su u kušnji da se odmaknu od kršćanstva ili crkve, bilo fizički ili emocionalno. Upravo u ova vremena trebamo se družiti i dopustiti Gospodinu da dovrši svoje djelo u nama.
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka. (Jakov 1, 2-4)
Ako tražite crkvu, ne tražite onu koja je “savršena” ili vam je ugodno u njoj. Potražite onu u kojoj bi Gospodin rado prisustvovao.
