Kako mi danas reagiramo kada stvari krenu po zlu? Nalazimo li odmor u Božjoj milosti i doživljavamo li radost u Bogu i ljubimo li druge? Ili možda zaboravljamo milost Božju, iz nas se izlijevaju jadikovke, postajemo sebični i kritični umjesto da ljubimo?
Vjera u Boga
Što je to što osobu preobražava u kršćanina – dijete Božje? Prvo, osoba upoznaje evanđelje – povijesnu činjenicu da je Bog poslao Svojega Sina na svijet kako bi umro za grješnike, uskrsnuo od mrtvih, pobijedio smrt i pakao za sve one koji vjeruju u Njega.
Duh Sveti otvara ljudsko srce za prihvaćanje tog evanđelja i daje pouzdanje u Krista koji je vrjednije od svakog ljudskog blaga. Tako pripremljeno srce prima Krista vjerom i prima sva obećanja koja nam je Bog dao u Njemu.
Rimljanima 5,1-5
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!
Kada se takva vjera dogodi, tada postajemo opravdani pred Bogom. Drugim riječima, Duh Božji nas ujedinjuje s Kristom tako da Njegova smrt postaje naša smrt i Njegov život postaje naš život. Bog je na Njega položio naše prijestupe, a na nas je položio Njegovu pravednost. On na sebe uzima naše grijehe iako ih on nije učinio, a mi dobivamo Njegovu pravednost, iako nismo ništa pravednog učinili. Po vjeri koja nas ujedinjuje s Kristom stojimo pred Bogom oproštenih grijeha u Kristovoj pravednosti koja nam je sada pripisana.
Na temelju ove isitne mi postajemo kršćanima, Pavao u poslanici Rimljanima 5,1 piše kako smo sada u miru s Bogom i poziva nas da uživamo u tom miru (u nekim rukopisima stoji, «Imajmo mir s Bogom») i poručuje nam da sada stojimo u milosti (2. redak) i govori nam neka se dičimo nadom slave Božje. Cilj opravdanja vjerom jest Božja slava i naše uživanje i dičenje tom slavom. To je cilj našeg kršćanstva. Opravdanje vjerom je složeno tako da nam pomaže dičiti se nadom u slavu Božju. Postali smo pravi pred Bogom kako bismo u konačnici mogli biti s Njime, gledati Ga i uživati u Njemu koji će postati naša stvarnost u vječnosti.
Test vjere
Međutim, prije te vječnosti koja nas čeka u životima kršćana dolazi nešto drugo, a to su nevolje. O tome nam govore redci 3-5. Kako razumjeti i reagirati na nevolje? Pavao piše da nevolje imaju svrhu u životima kršćana i da bismo se trebali radovati u njima.
Ovo ne govorim olako. Danas je Međunarodni dan molitve za progonjenu Crkvu. Samo jedan pogled na letak koji imamo pred sobom će odagnati svaku površnost i lakomislenost iz našeg razmišljanja o nevoljama. Na kraju prve stranice tog letka stoji:
«Kršćani koji nisu ubijeni često su podvrgnuti brutalnim mučenjima i indoktrinacijama kako bi ih se prisilo da se odreknu vjere. U nekim dijelovima svijeta kršćanke trpe silovanja kojima ih se želi natjerati da se odreknu Krista, a djeca se prodaju za 15ak dolara. Na tisuće drugih trunu u zatvorima ili su podvrgnutu teškom fizičkom radu u logorima.»
Kada Pavao u Rimljanima 5,2 piše, «I ne samo to! [što znači, ne samo da se dičimo nadom u slavu Božju] Mi se dičimo i u nevoljama», Pavao ovo ne govori kao puki promatrača već kao supatnik. Pavlove su patnje bile dugotrajne i teške. Međutim u 2. Korinćanima 12,9 piše, «A on [Krist] mi reče: ‘Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.’ Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.» Primijetimo, u Rimljanima 5,2 piše: «Dičimo se nevoljama» U 2 Korinćanima 12,9 piše: «još više hvaliti» ili dičiti (značenje je isto) svojim slabostima. Pavao je prakticirao ono što je propovijedao.
Što je smatrao pod «slabosti» u 2 Korinćanima 12,9, pojašnjava u slijedećem retku, «Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.» Dakle čitava lepeza slabosti, bolesti i poteškoća se podrazumijevaju pod izrazom «nevolje» u Rimljanima 5,3, a ne samo progoni. Pavao piše kako se on svime time diči umjesto da se žali i mrmlja.
Dakle kada pogledamo koja je uloga nevolja u životima kršćana imajte na umu da su one tu kako bi testirale vašu vjeru. To mogu biti nevolje u obliku bolesti ili nevolje narušenih međuljudskih odnosa, nevolje na poslu, nevolje u obliku prirodnih katastrofa i nesreća, nevolje u obliku verbalnih i fizičkih napada ili svakodnevne neugodnosti kao što je zastoj prometa ili problemi s odvodima. Sve što nam otežava život i prijeti narušiti našu vjeru u Božju dobrotu, silu i mudrost jesu nevolje.
To je sve normalno, a ne nenormalno. Nenormalno bi bilo kada ne bismo imali nevolja jer Pavao je u crkvama poučavao, prema Djelima 14,22, «… jer da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje.»
«Dičite se nevoljama»
Pavao u Rimljanima 5,3 piše nevjerojatnu stvar: «Dičite se nevoljama». To je ono što on radi i poziva i nas da tako činimo. Kako je to moguće? Odgovor nalazimo u 2. retku, a to je da stojimo u milosti. Milost je Božja svemoguća sila koja nam pomaže iako to ne zaslužujemo. Nismo mi ti koji držimo ključeve te nadnaravne sile koja kršćane odvaja od svijeta, već Bog. Snaga da se radujemo i dičimo nevoljama dolazi iz svemoćne milosti koju smo primili kada smo povjerovali Božjim obećanjima.
U Korinćanima 8,1-2 nalazimo ilustraciju toga. Pavao piše kako su se makedonski kršćani radovali u svojim nevoljama i siromaštvu. Obratite pažnju na ključ: «Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti.» Jeste li uočili ključ ovog odlomka, «milost Božju» koja im je dana? Ta milost je u njima proizvela nesalomljivu radost usred velikih iskušenja (ili testova) kroz nevolje, a njihova radost usred nevolja se prelila u ljubavi.
Kako mi danas reagiramo kada stvari krenu po zlu? Nalazimo li odmor u Božjoj milosti i doživljavamo li radost u Bogu i ljubimo li druge? Ili možda zaboravljamo milost Božju, iz nas se izlijevaju jadikovke, postajemo sebični i kritični umjesto da ljubimo? Dakle, svemoguća Božja milost je ključ – stojimo u Njegovoj milosti, kako Pavao piše u 2. retku.
Međutim milost ne djeluje poput magije. Milost djeluje kroz istinu. Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi (Ivan 8,32) od jadikovanja, frustracija i duha kritiziranja. Milost otvara oči srca prema istini i potiče ga na prihvaćanje i život u toj istini.
Milost djeluje kroz istinu
Kakva istina? Time ćemo se baviti u ostatku ovoga članka. Pavao nam donosi četiri istine nad kojima trebamo meditirati, tako će nas milost preobraziti u ljude pune mira i radosti koji se diče svojim nevoljama.
Nevolje rađaju postojanošću
U Rimljanima 5,3 čitamo: «Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću…» Još jedna riječ za postojanost je «izdržljivost». Drugim riječima, ako vam se u životu dogode boli, frustracije ili razočarenje ali vi, milošću Božjom svoju vjeru usmjerite ka Kristu i Njegovoj sili, dostatnosti, zajedništvu, mudrosti i ljubavi i ne postanete ogorčeni i razočarani i ne odate se jadikovkama, tada je vaša vjera postojana i trajna. Postaje snažnija. Kako postaje snažnija? Snažnija kao što kaljeno željezo postaje snažnije i čvršće, i treba puno više sile da bi ga se slomilo. Nevolje su poput vatre koja kali željezo vjere. Dakle, kada Pavao piše da «nevolja rađa postojanošću», pod time smatra da su vatreni testovi nevolja Božji način učvršćivanja vaše vjere kako bi postala neslomljiva.
Ovo je prva istina kojom nas milost preobražava u radosne ljude koji se diče svojim nevoljama i ljube druge. Druga istina je:
Postojanost rađa prokušani karakter
U Rimljanima 5,3-4 čitamo: «Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću…» Fokus je na riječi «prokušan (grčki: dokimen). Ova riječ u sebi nosi ideju metala koji se provlači kroz vatru i izlazi na drugu stranu postojan i izdržljiv. Takav metal je sada «iskušan» ili «autentičan» ili «pravi». To je značenje koju ova riječ nosi u sebi. Kada prolazite kroz kakve nevolje koje testiraju vašu vjeru i ona ostane postojana nagrađeni ste predivnim osjećajem autentičnosti, osjećajem da je vaša vjera stvarna. Vaša vjera je stavljena na test i izdržala je taj test stoga je stvarna, autentična, prokušana i istinska.
To je druga istina kojom nas milost Božja preobražava u ljude koji se diče svojim nevoljama. Treća istina proizlazi iz druge:
Prokušan karakter rađa nadom.
U Rimljanima 5,3-4 čitamo: «Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom.» Kako doći do toga? Kako «prokušan karakter» rađa nadom?
Odgovor je, kada je naša vjera stavljena na test i pokazala se postojanom i tako se dokazala pravom i autentičnom, što nam je reklo kako smo pravi, a ne lažni kršćani, a to nam je dalo nadu da smo uistinu djeca Božja i da ćemo baštiniti Njegovu slavu. Drugim riječima, jedna od najvećih prepreka sigurnoj nadi u slavu Božju je strah da smo licemjeri, da naša vjera nije stvarna da je to samo nešto što smo naslijedili od roditelja i da nas pokreću stvari koje nisu Bogu na slavu. Jedna od svrha nevolja u našim životima jest da pobijedimo strahove i ispunimo nas nadom i pouzdanjem da smo djeca Božja.
Dakle, Bog nas vodi kroz nedaće kako bi prekalio željezo naše vjere i pokazao nam da smo istinski, autentični, pravi i prokušani time nam dajući nadu da ćemo zaista baštiniti slavu Božju, a ne pasti pod osudu.
Ostala nam je još jedna istina kojom nas Božja milost preoblikuje u ljude koji se diče svojim nevoljama. To zapravo nije samo istina već i iskustvo:
Nada kojom je urodio prokušani karakter neće nas razočarati jer Bog našim srcima p Duhu Svetome daruje iskustvo Svoje ljubavi po Duhu Svetome.
U Rimljanima 5,5 čitamo: «Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!»
Što možemo reći na sve ovo? Trebali bismo reći mnogo više negoli za to imamo vremena ovoga jutra. Stoga ću reći nešto malo i nastavit ću s ovim retkom i dodati retke 6-8 u odgovor o kojem ću govoriti slijedeći puta.
Bog želi da kršćani imaju sigurnost
Za sada ću reći još samo ovo: ako jeste kršćani Bog želi da budete sigurni kako ćete baštiniti slavu Božju. Kada umrete ići ćete u nebo, a ne u pakao, bit ćete dijelom Kristova budućeg kraljevstva te zauvijek živjeti na novom nebu i novoj zemlji u neprekidnoj radosti i bez patnji. Bog nam daje tu sigurnost po Duhu Svetome, to je istina 5. retka.
Pavao zna kako naša sigurnost ima više neprijatelja. Jedan od njih je strah da smo licemjeri. Premda smo religiozni i pripadamo Crkvi, postoji mogućnost da smo lažni kršćani ili da uopće nismo kršćani. Pavao nas u ovom odlomku uči kako su nevolje Božji način dokazivanja istinitosti naše vjere. On nas milostivo vodi kroz kušnje kako bi se naša vjera pokazala istinitom i kako bismo imali nadu jer smo spoznali da nismo licemjeri.
Međutim još je jedan neprijatelj naše sigurnosti. Što ako je objekt naše vjere lažan? Ne samo naša vjera, već i ono u što vjerujemo. Što ako kroz nevolje izađemo prokušane vjere i puni nade i na kraju se ispostavi da je ta nada bila sagrađena na pijesku? Mislili smo kako nas Bog ljubi, a pokazalo se da to nije tako. Bog možda čak niti ne postoji. To su također prepreke sigurnosti.
Pavao na ove dileme ne odgovara argumentom već iskustvom. Argumenti postoje i Pavao ih je voljan upotrijebiti, međutim on jednostavno piše kako nas nada, ukorijenjena u istinitost naše prokušane vjere neće razočarati. U to možete biti sigurni jer je Duh Sveti došao u vaš život i počeo izlijevati Božju ljubav, koju možete osjetiti, u vaša srca. Ovo nije zapravo argument. To je prvenstveno osobno iskustvo Božje ljubavi koje ispunjava srce neposrednim osjećajem Božje stvarnosti i ljubavi.
Vjerujem kako i sami vidite koliko je to velika i predivna stvar i zašto osjećam potrebu govoriti o ovome još malo. Stoga ću u svojoj slijedećoj propovijedi nastaviti s ovime. Do tada pridružite mi se u molitvi Bogu da nam dade ovoga iskustva još i više, da se osjeti snažno kretanje Duha u nama i među nama i dam dade ne samo sigurnost da je naša vjera istinska i prava već i da je utemeljena u ljubavi Božjoj prema nama.
Dok molite nemojte se čuditi kada dođu nevolje jer one će svakako doći, a vi se radujte i dičite u ljubavi Božjoj jer nevolje su tu kako bi prekalile čelik vaše vjere i potvrdili vašim srcima da ste uistinu djeca Božja po vjeri.
Autor: John Piper; Priredio: Nenad A.; Prevela: Danijela V.; ©2013 Desiring God Foundation. Upotrijebljeno uz dozvolu.
