Za pravo prijateljstvo najvažnija je ljubav. Ona je pokretačka snaga svake veze.
Za pravo prijateljstvo nije važno jeste li introvert ili ekstrovert. Ni jedan tip osobnosti nije loš i uvijek ćete imati ljude koji vas prihvaćaju takve kakvi jeste. Ne trebamo biti ni previše humoristični, iako je teško zamisliti prijateljstvo bez dobre doze humora. Također, nisu presudne ni sličnosti u dobi, etničkoj pripadnosti ili društvenom statusu. Bez obzira na naše razlike, nijedno od navedenog ne sprječava formiranje te duboke veze.
Evo pet bitnih sastojaka za pravo prijateljstvo.
1. Ljubav
Jedna od najčešćih hebrejskih riječi za prijatelja je oheb. To znači “onaj koji ljubi.” Bliski prijatelji drže jedni druge u velikom poštovanju. Oni vole jedno drugo.
Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Matej 22, 39)
2. Stalnost
Pravi prijatelj vas nikada neće ostaviti. Možda će vas povrijediti, ali vas nikad neće odbaciti ili napustiti. Stalni prijatelji olakšavaju teška vremena.
Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. (Izreke 17, 17)
Ponekad prijateljstvo promatramo kao jedan odnos bez ikakve obaveze. Istina je da u prijateljstvo ulazimo dobrovoljno. Ali nakon što uđemo u taj odnos, je li istina da nemamo nikakve odgovornosti prema svojim prijateljima? Ne. Svi očekuju vjernost od prijatelja. Biblija to čak i zapovijeda:
Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko. (Izreke 27, 10)
3. Iskrenost
Znamo da prijateljstvo zahtijeva iskrenost. Pravi prijatelji ne znaju samo istinu jedni o drugima; oni znaju cijelu istinu. Ponekad nas vide jasnije nego što se mi sami vidimo.
Dok svjetlost sja kroz prozirne predmete, pravi prijatelji mogu vidjeti našu nutrinu. S vremenom nauče naše najveće radosti i najdublje tuge. Oni znaju naša najjača uvjerenja, mišljenja i strahove. Oni znaju naša iskušenja i naše neuspjehe. Našim prijateljima otvaramo vrata duše.
Svatko od nas treba barem jednu osobu koja nas poznaje jednako dobro kao i mi sebe, možda čak i bolje nego što znamo sami sebe.
4. Empatija
Empatija je sposobnost razumijevanja i prilagođavanja nečijem emocionalnom stanju. To je sposobnost ući u nečiji um, zaviriti u svijet njegovim očima. Empatični prijatelji plaču s prijateljima koji plaču i vesele se s prijateljima koji se raduju. Razumijemo kako se osjećaju i zašto to osjećaju. I mi to osjećamo i uz njih.
S vremenom učimo temperamente naših prijatelja, njihovo raspoloženje i slabosti karaktera. Polako shvaćamo emocionalno stanje svog prijatelja i prilagođavamo se tome. Empatija olakšava teret našeg prijatelja. A samo jedna dobra i suosjećajna riječ može smanjiti polovicu tereta.
5. Povjerenje
Pravi prijatelji čuvaju povjerljivost.
Opak čovjek zameće svađu i klevetnik razdor među prijatelje. (Izreke 16, 28)
Tračevi narušavaju povjerenje, a nepovjerenje umanjuje prijateljstvo. Ako sumnjate da netko govori o vašim problemima iza vaših leđa, više ih nećete dijeliti s tom osobom. Nećete se otvoriti. Sumnja će nijansirati vaše leće kada pogledate svog prijatelja. To će zasjeniti način na koji vidite svaki aspekt veze. Kad nepovjerenje uđe u vaš odnos, možete ostati prijatelji, ali ne možete ostati pravi prijatelji.
Za pravo prijateljstvo potrebna je uzajmnost
Ovih pet sastojaka prijateljstva nisu garancije. Možda želimo da nam netko bude prijatelj. Možemo mu pokazati naklonost, postojanost, empatiju i tako dalje. Ali ako druga strana ne dijeli želju za prijateljstvom, to se neće dogoditi. Za prijateljstvo je potrebna uzajamnost – obostrana naklonost, uzajamna stalnost i tako dalje.
Pored ovih sastojaka, prijateljstva su uvijek “oko nečega”. Neki se prijatelji ujedinjuju u entuzijazmu za košarku. Neki dijele zanimanje za književnost ili poeziju. Neki dijele predanost trčanju, biciklizmu ili nogometu.
Kršćani također dijele zajedničke interese s prijateljima, ali se oni ujedinjuju oko najvažnijeg – Isusa Krista. Takva prijateljstva trebala bi biti veliko svjedočanstvo svjetovnim prijateljstvima.
