Postoji razlika između iskušenja i grijeha. Ako ne podlegnemo iskušenju, ako mu se odupremo snagom Duha, nismo sagriješili.
Svaki čovjek ima neke želje i zbog toga prolazi kroz razna iskušenja. Da ih nema, ne bi bio iskušavan. Neki kršćani misle da ih iskušenje čini nečistima i da su sagriješili u svom misaonom životu. Međutim, to nije istina. Iskušenje nije grijeh i snagom Duha ga možemo podnijeti, a da nikad ne počinimo grijeh!
Čovjekova sklonost ka grijehu
Činiti grijeh znači svjesno činiti nešto što znate da je protiv Božje volje. To može biti riječ, djelo ili čak misao.
Grijeh je ušao u svijet zbog neposlušnosti Adama i Eve. Svi potomci Adama i Eve naslijedili su grešnu narav – sklonost da slijede svoju vlastitu volju, a ne Božju.
Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt … (Rimljanima 5, 12)
Biblija koristi mnogo riječi za opisivanje ove sklonosti: grijeh u tijelu, zakon grijeha, požude i želje … Pavao u Rimljanima 7, 18 piše:
“Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu.” Ovdje opisuje tu sklonost grijehu koju smo svi naslijedili.
Iskušenje i grijeh nisu ista stvar!
Jakov piše vrlo jasno o temi iskušenja i grijeha:
Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. (Jakovljeva 1, 13-15)
Iz ovoga vidimo da samo iskušenje nije isto što i počiniti grijeh; grijeh je rezultat začeća – kada se naš um slaže sa željom (ili požudom) koja prebiva u tijelu ili ljudskoj prirodi. Kada popustimo iskušenju, kada nešto učinimo, sagriješili smo.
Nitko ne mora griješiti
Zapravo, Jakov nas uči da su iskušenja kušnja naše vjere, a oni koji ih izdrže bez počinjenja grijeha dobit će vijenac života.
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. (Jakov 1, 12)
Također, Petar piše da su naše kušnje (iskušenja) razlog za radovanje, jer se provjerava naša vjera, što u konačnici rezultira spasenjem naših duša.
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. (1. Petrova 1, 2-3)
Kada smo iskušavani, ne moramo griješiti. Vjernik zna koja je razlika između iskušenja i grijeha. Trebamo slijediti Isusove korake i pobijediti u iskušenju. Plaća grijeha je smrt, a oni koji pobijede dobit će vječni život!
