Vjerojatno se borite s nevjerom kada prolazite kroz tragediju ili patnju ili ste pretrpjeli neki iznenadni gubitak. Biblija ima dobre vijesti za tu borbu.
Neki ljudi se godinama mole za nešto i ništa se nije dogodilo. Pitaju se kakva je korist od molitve? Jeste li vi među onima koji ponekad sumnjaju u Božju ljubav prema nama? Ili, kada se molite, osjećate kao da vaše molitve ne idu dalje od stropa. Mnogi se bore s nevjerom, osobito kada u životu nije onako kako su očekivali.
U 9. poglavlju Evanđelja po Marku čovjek ima nijemog sina kojeg godinama muči nečisti duh. Dovodi svog sina Isusu, nadajući se da će ga ozdraviti. Vjerojatno je godinama molio za svog sina. Očito je čuo za Isusa i njegove učenike koji rade nevjerojatne stvari. Nada se rodila u njegovom srcu.
Susret s Gospodinom mijenja sve
Tako on dovodi svoga sina Isusu i njegovim učenicima. Ali Isusa nema. Gore je na planini s 3 njegova učenika. Tako očajni otac traži od ostalih učenika da izliječe njegova sina, ali oni to nisu u mogućnosti.
Dok je još tamo, Isus siđe s planine, otac potrči k Isusu i reče mu:
“Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.” (Marko 9, 17-18)
Isus zapovijeda da mu dovedu dječaka:
I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama! Nato mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!” (Marko 9, 20-23)
Očevu sumnju vidimo kada kaže: “Ako što možeš, pomozi nam …”
Isus nije uvrijeđen riječima: “Ako možeš”, ali kaže ocu da ima vjeru: “Sve je moguće onomu koji vjeruje.”
Dječakov otac brže povika: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” (Marko 9, 24)
Vjerojatno se svatko može staviti u položaj tog oca. Ponekad se borimo da vjerujemo u Božja obećanja. Ako se godinama molimo za nešto, a odgovora nema na vidiku, možemo se naći u iskušenju da sumnjamo da Bog čuje naše molitve. Slažete li se?
Ponekad je teško imati vjeru – za to se moramo boriti
Vjera ne dolazi uvijek lako. Pavao govori o vjeri kao borbi. Rekao je Timoteju:
“Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!” (1. Timoteju 6, 12)
Na drugom mjestu, vjernicima u Efezu piše:
U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. (Efežanima 6, 16)
Imamo neprijatelja koji stalno napada našu vjeru. Laže nas kao što je lagao Evi: “Je li Bog stvarno rekao …?” “Nećete umrijeti, Bog nije bio iskren prema vama … Bit ćete poput Boga …” Sotona neprestano dovodi u pitanje Božju Riječ i Božja obećanja … “Zašto bi dragi Bog dopustio da ovako patite? Bog nije vjeran. Bog vas ne voli. Pogledajte što vam se dogodilo …”
Ponekad nije lako vjerovati kada smo mi ili voljena osoba prošli kroz tragediju ili patnju. Čovjek u 9. poglavlju Evanđelja po Marku promatrao je svog sina kako pati od djetinjstva.
Otac je godinama i godinama promatrao kako trpi napadaje. Pao bi na zemlju, valjao se, uvijao, stiskao zube i pjena bi mu krenula na usta, a zatim bi postao ukočen. Ako bi dječak bio u blizini vatre ili vode, bacio se u nju. Otac je vjerojatno godinama i godinama molio i nije vidio da se nešto mijenja. Tada je čuo za Isusa i njegove učenike … Nije ni čudo što se borio s nevjerom.
Priznati Gospodinu svoju nevjeru
Spomenuti otac priznao je svoju slabost pred Isusom i učenicima. Bog čuje krikove poniznih. Vidi vas koji se borite s nevjerom!
On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. (Psalam 25, 9)
Bog nam govori da se ponizimo pred njim, da činimo upravo ono što je otac učinio, da na njega bacimo sve svoje brige:
Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas. (1. Petrova 5, 6-7)
Ponizni otac ne priznaje samo borbu s nevjerom, nego moli Isusa da mu pomogne u tome. U biti, moli ga da mu vrati vjeru. “Isuse, vjerujem, ali moja je vjera tako slaba. Stvarno se borim s nevjerom. Pomozi mi! Molim te, daj mi više vjere.”
Ako se mučite da vjerujete u Božja obećanja, recite Mu. Bog nas najbolje poznaje iznutra. Nećete mu reći nešto što će ga iznenaditi. Uvijek bismo trebali tražiti Isusa za sve što nam treba. Uostalom, rekao je u Mateju 7:
“Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se. Tko će od vas sinu svojemu dati kamen, ako ga zamoli kruha. Ili tko će mu dati zmiju, ako zamoli ribu? Kad dakle vi, koji ste zli, znate dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima, koji ga za to mole!” (Matej 7, 7-11)
Isus ne zamjera ocu; surađuje s vjerom koju ima
Isus ne kaže: “Vrati se kad se riješiš problem s nevjerom.” Ne! Isus kaže: “Dakle, vjeruješ? Mogu raditi s tim. Pomoći ću tvojoj nevjeri. Iskoristit ću ono malo vjere što imaš.”
Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće. (Matej 17, 20)
Isus može raditi s najsitnijim zrnom vjere! Uzeo je očevo zrno vjere i ozdravio sina. Isus će uzeti naša sićušna zrna vjere i upotrijebiti ih za velike stvari. Ako se borite s nevjerom i osjećate se kao da je vaša vjera sićušna, samo je donesite Isusu. Priznajte mu svoju nevjeru. Čeka da vam pomogne. Zamolite ga da poveća vašu vjeru. On hoće!
Svi se moramo boriti protiv nevjere. To je kršćanski život. Imamo neprijatelja koji svakodnevno izaziva našu vjeru. Moramo se prilijepiti za Božju Riječ i poniziti se, baciti svoje strepnje na Isusa i tražiti ga više vjere. Nije sramota priznati da se borite s nevjerom. Ali ne dopustite da vas borba suzdrži od moljenja Isusa da vam pomogne u nevjeri i da vam da više vjere.
