Bog ti je sigurno dao neki talent. Jesi li ga prepoznao i kako ga koristiš u svom životu i službi? Možda talent nije ono što ti misliš.
Talent. Svi imamo neki, kažu. Neki su blagoslovljeni s više od jednog, ali svi se trebamo osjećati ugodno u tome da smo došli na ovu Zemlju s najmanje jednim talentom, danim od samoga Boga. No što ako ne znate koji je vaš talent? Što ako ga nikada ne pronađete? Može li se on pokvariti ili isteći? Umori li se od čekanja na vas i samo ode? Što ako ga napokon pronađete, ali nije ono što ste htjeli?
Imam pet godina, stojim u krugu s drugim predškolcima dok nas mlada, lijepa gospođica uči pjesmu s puno pokreta rukama: „Sakrij se od ljudi? NE! Ja ću sjati, sjati i sjati!“
Sada imam 8 godina, sjedim na tepihu s mojim prijateljima dok žena slična baki hoda po sobi i poziva da ispričamo drugim učenicima koji je naš talent. Soba je puna pjevača, plesača, umjetnika i sportaša. Svi pucamo od talenta. Ne možemo ga zauzdati. No sjeme sumnje polako klije u mojoj glavi. Želim da moj talent bude veći i bolji od drugih talenata! Možda vam Bog ne da vaš talent dok za njega niste spremni, kažem si. Zamišljam trenutak kao u Pepeljugi kada će Bog dotaknuti moju glavu, a ja ću dobiti fantastičan talent.
Bog ti je dao talent
Imam 15 godina, sjedim na stolu u malenoj učionici s grupom drugih tinejdžera. Naš voditelj nam čita Bibliju i govori nam kako smo svi mi posebni i da nam je sam Bog dao talente. Sve to zvuči dobro, no ja sam skeptična.
Tinejdžerska pobuna mi govori da ja nisam ni po čem posebna. Da budem iskrena, nisam zapravo sigurna da i želim talent po kojem bi se razlikovala od drugih. Sve što želim, što očajno želim, jest uklopiti se.
Imam 25 godina, pokušavam se snaći u svijetu, distancirana od Boga jer ne mogu pronaći mjesta za Njega uz sve drugo što želim. Mislim da imam talente, ali oni nisu za Njega. Oni su za mene, za napredovanje u poslu i za postizanje onoga što smatram uspjehom.
Je li „samo preživljavanje“ talent?
Imam 30 i nešto godina i igram se na podu sa svojom malom djecom, preplavljena raznim zadacima. Moji dani su provedeni u obavljanju stvari koje ne zahtijevaju neke posebne sposobnosti, samo dosta energije. Je li „samo preživljavanje“ talent?
Razmatram ideju o tome da se možda talenti ne ispoljavaju baš odmah. Možda je moj talent zarobljen duboko unutar mene, a ja sam kao arheolog, kopam polako i oprezno kako bih ga našla, nadajući se da je netaknut i spreman da ga pokažem svijetu.
Imam 40 godina, ponovno sjedim na tepihu i razgovaram o talentima od Boga s mojom biblijskom skupinom. Izraz se promijenio, više nije „talent“ nego „duhovni dar“. Voditelj nas potiče da kažemo koji je naš duhovni dar.
Svaka žena govori nešto o svom daru. Postoje žene koje su po prirodi vođe, dobre u organiziranju, brizi za dom, dobro tješe druge ljude i tako dalje. Sve su oči uprte u mene. Moja glava kaže: „Ne znam! Prestanite me ispitivati!“ Moja usta izbrbljaju neki kućanski posao koji mislim da dobro obavljam. Pola se šalim, pola sam ozbiljna. Ne želim da to bude moj duhovni dar, no možda je to baš to. Možda bih trebala prestati previše razmišljati o tome.
Gdje je talent? Jesam li zakasnila da ga upotrijebim?
Sada ovo pišem. Prolazim kroz život kao i prije. Zaposlena sam i većinom produktivna, no nema ništa posebno ni u čem od toga. U mjestu sam u svoj životu kada shvaćam da je moje „obično“ zapravo dar.
No još uvijek se pitam. Gdje je talent? Jesam li zakasnila da ga pravilno upotrijebim? Kako sam ga propustila?
Zanimljiva činjenica o meni: imam hladne ruke. Jako hladne ruke. Vani može biti 40 stupnjeva, ali će dodir moje ruke slediti osobu. „Ruke su ti jako hladne“, kažu mi. Ponekad, kako bih ispala smiješna, stavim ruke suprugu na vrat i gledam ga kako skače. Upali svaki put.
Svako malo jedna od mojih kćeri sjedne do mene i kaže: „Mama, ne osjećam se dobro“. Većinom je to zato što je umorna ili ju boli trbuh od loše hrane. Ponekad se samo želi maziti. Što god da je, ona uzme moju ruku i stavi su ju na čelo. Dok joj se tijelo opušta, ona mi govori: „Ajme, mama, imaš tako hladne ruke“.
Možda talent nije ono što radite, nego ono što vi jeste
Možda talent nije nešto što radite, nego nešto što jeste. Možda naši darovi ne trebaju biti impresivni svijetu, nego su savršeno stvoreni za točno određenu svrhu za nekoga tko zaista treba ono što mi imamo.
Sigurno postoje i drugi ljudi koji imaju jako hladne ruke. Vjerojatno nekoliko milijuna njih. No postoji samo jedan par jako hladnih ruku koje moje cure traže kada trebaju utjehu, a to su moje ruke. One su bile tu cijelo vrijeme, čekajući da ispune svoju dužnost. One su dar meni i dar mojim kćerima. Koje druge darove vi imate i ignorirate? Ako prestanemo tražiti neki veliki, izniman talent, što ćemo naći skriveno u sebi? Možda nešto što je u nama bilo cijelo vrijeme, čekajući da zasja?
Efežanima 2,10: „Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“.
Autorica: Shanna Walker; Izvor: Theprayingwoman.com
